Derje čita. Šuler wjele

Изтегляне 144.96 Kb.

Дата	26.03.2017
Размер	144.96 Kb.
	#17812

Предикатив – Predikatiw
Съюз – Wjazawka

Наречие – Přisłowjesnik

Наречието в горнолужишкия език е неизменяема част на речта, която сигнализира признак на друг признак. В изречението то най-често се отнася към глагола, но може да се отнася и към прилагателни, към други наречия и към съществителни, напр.: Šuler derje čita. Šuler wjele čita. Syno derje schnyje. Nan rano stawa. Nan doma dźěła. To je so wčera stało. Wón wonka steji, Jurij sedźi w rjadowni prědku. Horjeka je ćoplišo hač deleka. Wčera smy po Łužiskich horach pućowali. Loni njebě telko sněha kaž lětsa. Jan zastupi skradźu do jstwy. Pojědźemy wšitcy hromadźe so kupać.

В горнолужишкия език наречията се класифицират в две основни групи:

Качествени наречия;
Наречия за обстоятелство.

Качествените наречия се образуват от качествените прилагателни, напр.: krasnje wupadać, derje spěwać, měrnje spać, ćicho płakać, wutrobnje witać, pilnje dźěłać, kruće wustupować, sylnje wonjeć, wótře rěčeć и др.

Една група наречия се образуват от съответните качествени прилагателни с помощта на суфикс –e:

chrobły – chroble,

kmany – kmanje,

měrny – měrnje,

słaby – słabje,

sylny – sylnje,

jednory – jednorje,

krasny – krasnje,

kruty – kruće,

rjany – rjenje,

wótry – wótrje / wótře.
От прилагателното zły наречието е zlě, а от dobry – derje (по-стара форма - debrje).

Друга група качествени наречия завършват на –o и се образуват от качествени прилагателни на –hi, -chi, -ki:

dołhi - dołho,

wysoki – wysoko,

niski – nisko,

šěroki – šěroko,

daloki – daloko,

suchi – sucho,

małki – małko,

bliski – blisko,

rědki – rědko,

hórki – hórko.
Някои наречия имат форма и на –o, и на -e, като се различават по употребата си, напр.:
słódki – słódko, słódce,

wuski – wusko, wusce,

ćežki – ćežko, ćežce,

ćichi – ćicho, ćiše,

lochki – lochko, lochce,

hórki – hórko, hórce,

dźiwny – dźiwno, dźiwnje,

ćopły – ćopło, ćople,

hódny – hódno, hódnje,

tołsty – tołsto, tołsće,

ćěmny – ćěmno, ćěmnje,

swětły – swětło, swětle,

snadny – snadno, snadnje,

zrudny – zrudno, zrudnje.
Само форма на –o имат прилагателните mały и horcy: mało, horco. Функционалната разлика между формите на –o и –e е такава, че формите на –o освен детерминативната си функция могат да притежават и предикативна функция, напр.:

Детерминативна функция: Holčka ćicho / ćiše spěwa. Smy wusko / wusce spřećeleni.
Предикативна функция: Wonka je ćicho. W stwě je wusko. Je mi dźiwno.

Наречията на –е (когато представляват дублетни форми на наречията на –o) не могат да се използват в предикативна функция, срв.: Hódnje wjele ludźi je so zešło. Njeje hódno wo tym rěčeć. Пред суфикс –е настъпва смекчаване на някои съгласни, напр.:
luby – lubje,

něžny – něžnje,

sylny – sylnje,

wědomy – wědomje,

šělhawy – šělhawje,

nahły – nahle,

čisty – čisće,

lochki – lochce,

twjerdy – twjerdźe,

ćichi – ćiše,

hordy – hordźe,

kruty – kruće,

wjesoły – wjesele,

hłupy – hłupje,

zajimawy – zajimawje,

rjany – rjenje,

mudry – mudrje.

По-голямата част от качествените наречия могат да се степенуват така, както се степенуват съответните прилагателни, от които са получени. Наречията на –е образуват сравнителна степен с помощта на суфикс –(i)šo / -(y)šo, а превъзходна степен се образува от сравнителната степен плюс префикс naj-:

Положителна степен: Сравнителна степен: Превъзходна степен:

słabje słabšo najsłabšo

sylnje sylnišo najsylnišo

chroble chroblišo najchroblišo

wótře wótřišo najwótřišo

mócnje mócnišo najmócnišo

Както и при прилагателните към превъзходната степен може да се прибави и префикс na-, за да се придаде по-голяма интензивност на признака, напр.: nanajchroblišo, nanajsylnišo.

Наречията на –ko и –sko образуват сравнителна степен с помощта на суфикс –e и –šo. В този случай се наблюдава редуване на някои съгласни, срв.:

blisko – bliže, blišo – najblišo, najbliže,

daloko – dale – najdale,

hłuboko – hłubje, hłubšo – najhłubšo, najhłubje,

lochko – lóže, lóšo – najlóšo, najlóže

ćežko – ćešo – najćešo,

wusko – wuže, wušo – najwušo,

wysoko – wyše – najwyše.

Формите на –е имат по-книжен характер. Неправилни форми за сравнителна степен имат наречията:

derje – lěpje,

zlě – hórje,

dołho – dlěje,

mało – mjenje,

wjele / mnoho – wjace,

jara – bóle.
В зависимост от значението си наречията се делят на следните групи:

Наречия за количество и степен: wjele (dźěłać), mało (spać), mnoho (starši), jara (boleć), nimale (płakać), lědma (stać), jara (dobry), cyle (derje), chětro (zyma), dospołnje (ćma), wulce (wažny), mało (hódny), dosć (stary), trochu (dźiwny), kusk (hłupy), nažołć, nazeleń, načerwjeń, načorń, nabruń, naběl и др.
Наречия за място и посока: doma, domoj, zady, prědku, spody, horjeka, deleka, srjedźa, horje, horjeka, nutř, nutřka, dele, won, wonka, doprědka, prěki, zboka, nazdala, pódla, napřećo, zwjercha, wokoło, sprawa, zlěwa, blisko, daloko, preč, rózno, nimo, dowysoka, wróćo и др.
Наречия за време: rano, dopołdnja, připołdnju, wječor, dźensa, jutře, zajutřišim, wčera, předwčerawšim, dawno, njedawno, přeco, wóndano, prjedy, najprjedy, naposledk, skoro, tuchwilu, jednej, dwěmaj, třoch, sčasom, potom, pozdźe, zahe, znowa, skoro, hnydom, klětu, lětsa, loni, wodnjo, runje и др.
Наречия за начин: skok(u), zlochka, bosy, změrom, darmo, pěši, nadobo, rady, pomałku и др.

Наречията, образувани от прилагателните на –ski, имат две форми: rěčeć serbsce / serbski, rusce / ruski, jendźelsce / jendźelski, pólsce / pólski, čěsce / čěski, němski / němsce и др. Използват се предимно формите на –е (serbsce).

Освен форми на –ski съществуват и форми на –sku, които обаче са книжни и се използват предимно във високия стил, напр.: po serbsku, po němsku, po rusku, zastarsku и др.

Наречията, изразяващи различните обстоятелства, при които се извършва действието, се образуват в по-голямата си част от:

Застинали падежни форми на съществителните: skok(u) (местен падеж), wčera (родителен падеж), domoj (дателен падеж);
Предлог плюс съществително, прилагателно или местоимение в падежна форма: změrom, zdobom, nawopak, napoł, pozdaću, popołdnju, připołdnju, mjeztym и др.
Вкаменели падежни форми на кратки прилагателни: klubu, bjezmała, pomał(k)u, po serbsku, znowa, zlochka, zwulka, zhorda, zdaloka, zrědka, serbski, rady и др.
Деепричастни форми: mjelčo, ducy, hladajcy, njenadźicy, njejapcy и др.

Предикатив – Predikatiw

Предикативът в горнолужишкия език се отделя като отделна част на речта, макар че критериите за това са предимно синтактични. От гледна точка на формата си предикативът е наречие и затова не във всички граматични трудове този тип наречия се отделят в отделен клас. От синтактична гледна точка предикативът е семантичен компонент на съставното именно сказуемо. Например: Je móžno wo tym rěčeć. Njeje hódno na to spominać. Je trjeba wo tym přemyslować. Jemu je styskno. To mi hódź njeje. Je mi přećela žel. Dźensa je zyma. Wonka je ćma. Je škoda.

Само предикативна функция в горнолужишкия език имат следните думи: móžno, hódno, trjeba, styskno, hódź, zymno, zrudno, ćěmno, žel и някои други. Някои думи в зависимост от контекста могат да бъдат или предикативи, или наречие, съществително, глагол, напр.: Jemu je ćežko (предикатив). Dźěłaćer ćežko dźěła (наречие). Je zyma (предикатив). Mamy wulku zymu (съществително). Je widźeć (предикатив). Budu widźeć (глагол).

Предикативите в горнолужишкия език се делят на три групи:

Модални предикативи: hódno, móžno, trjeba и др. Обикновено се съчетават с инфинитива на пълнозначния глагол.
Предикативи за състояние: lubo, styskno, zrudno, zlě, chłódno, horco, ćicho, ćežko, jasno, blisko, daloko, derje, rjenje, zymno / zyma, ćěmno / ćma, hańba, škoda, žel, hrěch, hódź и др. Предикативите за състояние изразяват душевни, психически и природни състояния. Предикативът škoda се използва днес в повечето случаи без копула, срв.: Škoda tajkeho muža. Škoda, zo njejsy přišoł. Предикативите за състояние се свързват с фазови глаголи, напр.: Započnje zyma być. Jemu poča styskno być. Přesta wostudło być.

Някои от предикативите за състояние могат да се степенуват, напр.:
je zyma / zymno – je zymnišo - najzymnišo,

je lubo – je lubšo - je najlubšo,

je zrudno – je zrudnišo - je najzrudnišo.
При предикативите за състояние ł-вото причастие е обикновено в среден род, срв.: Mi je zyma było. Wonka je ćma było. Jemu je žel było.

Предикативи за впечатления: čuć, słyšeć, widźeć (Z Čornoboha je daloko do Łužicy widźeć. Přez wotewrjene wokno je wšo słyšeć. Je čuć, zo so nalěćo bliži).

Предлог – Předłóžka

Предлогът в горнолужишкия език е неизменяема част на речта, която изразява отношения за място, за време, за начин, за причина, за цел, за средство, за притежание, за произход, за количество и други видове отношения между обектите. Предлозите биват прости и производни.

Простите предлози в горнолужишкия език са:

bjez(e): + Р. п.: bjez rady, bjez dźěła, bjez pjenjez, bjez nas, bjeze wšeho, bjez wědomja и др.;

dla: + Р. п.: nas dla, tebje dla, česće dla, jědźe dla, starosćow dla, dla nas, dla česće, dalokeho puća dla // dla dalokeho puća, njedostatka dla // dla njedostatka pjenjez и др.;

do: + Р. п.: do wody skočić, do jstwy zastupić, do kolen, do kromy, do pasa, do jutrow, do přitomnosće, wopić so do njepřitomnosće, šeptać do wucha, hladać do prózdneho, smjeć so do wočow, hić do swěta, do šule, do słužby, drasta do zymy, zawalić do papjery, namočić do wody, wěrić do lěpšeho přichoda, změnić so do njepřećela и др.;

k(e): + Дат. п.: ke mni, k nam přińć, pósłać k bratrej, přińć k wobjedej, nućić k dźěłu и др.;

mjez: + Вин. п.: kłóć mjez rjebła, mjez swojich přećelow hić, rozdźělić mjez dźěći; + Тв. п.: mjez njebjom a zemju, mjez nocu a dnjom, mjez porstami и др.;

na: + Вин. п.: sydnyć so na ławku, na dźěło hić, na wjeršk hory zalězć, spěchać někomu na pomoc, na wotpočink so podać, rozbić na kuski, zabić so na smjerć, zepěrać so na kij, wzać na łopać, schorić na suchoćinu, wumrěć na raka, zmoknyć na kožu, zamjerznyć na hłubokosć stopy, na ranje, na wječor, na njedźelu, na jutry, hladać na porjadk, hrać na husle, klawěr, pišćele; + М. п.: być na dworje, ležeć na blidźe, rosć na horach, čakać na hasy, hrać na klawěrje, pišćelach, huslach, dwělować na sprawnosći и др;

nad(e): + Вин. п.: wobraz nad łožo powěsnyć, Lětadło so pozběhny nad mróčele, Woda saha nad kolena, Dobra rada dźe nad złoto, nad słónco jasny; + Тв. п.: Wobraz wisa nad łožom, Móst wupřestrěwa so nad hłubinu, Nad nami bydli młode mandźelstwo, dobyć nad njepřećelom, knježić nad poddanami, smilić so nad słabym и др.;

po: + Вин. п.: po mloko hić, po lěkarja pósłać, po pomoc chwatać, po susoda skočić; + М. п.: dundać po swěće, jězdźić po kraju, pućować po Łužicy, po hodźoch, po prózdninach, po smjerći, lěkarstwo po kapkach dawać, krok po kroku postupować, hriwnu po hriwnje wudawać, po hróšatku zběrać и др.;

pod(e): + Вин. п.: sydnyć so pod štom, žito pod třěchu zwozyć, někoho pod dohlad stajić; + Тв. п.: pod štomom ležeć, pod słomjanej třěchu spać, wotpočiwać pod zemju, pod dohladom, pod wobkedźbowanjom stać, być pod wliwom, pod zaćišćom, Wukony šulerja su pod přerězkom, Twory so předawaja pod płaćiznu, być pod česću, pod dostojnosću, pod kritiku, pod Budyšinom, pod Čornobohom и др.;

podłu: + Р. п.: podłu Łobja, podłu stareje Berlinskeje dróhi и др.;

pola: + Р. п.: Sprjewja pola Budyšina, pola cyrkwje, pola susoda, pola nas doma, pola wokrjesneho zarjada přistajeny и др.;

porno: + Дат. п.: Porno nam su woni chudźi, porno sebi stajeć, sadźeć, hić и др.;

pře: + Вин. п.: krjepki pře kašel, zymne wobwiće pře zymicu, pře dźěćo płakać, pře to njemóc, pře starosć skoržić и др. ;

před(e): + Вин. п.: před rjadownju stupić, před chěžu stajić, před nós powěsnyć; + Тв. п.: před durjemi stać, před telewizorom sedźeć, před zahajenjom, před wotchadom, bojeć so před njewjedrom, strachować so před wójnu, ćěkać před njepřećelom, zamjelčeć, zatajić něšto před staršimaj, zachować něšto před zahinjenjom и др.;

při: + М. п.: při kachlach sedźeć, při durjach stać, při studiju, při wobjedźe, při zahajenju, při sebi, při ministerstwje za nutřkowne naležnosće, Na Bohatej hasy je wobchod při wobchodźe и др.;

spod: + Р. п.: Zranjeneho wućahnychu spod awta и др.;

w(e): + М. п.: w Serbach, w ruce, w stwě, we wsy, w konsumje, w zańdźenosći, w nowym lěće, žona w narodnej drasće, čłowjek we wysokej starobje, w tołmačenju, w serbskej rěči, w chudobje, w starobje, w ćišću и др.;

wo: + Вин. п.: wo blido dyrić, wo kamjeń załožić, hornc wo zemju wrjesnyć, wo połojcu přemało, wo poschod wyše, wo stopu přestupić, wo chwilku přestać, wo hodźinu pozdźišo, prosyć wo něšto, starać so wo młodźinu, wojować wo swobodu, bojeć so, strachować so wo žiwjenje, Wo pjenjezy njeje ženje nuzy było; + М. п.: rěčeć, powědać wo zajimawych dožiwjenjach, swědčić wo prawosći rozsuda и др.;

wob: + Вин. п.: wob chěžu hić, wob štom so zestupać, nitku wob porst zwić, Nowina wuchadźa wob tydźeń jónu, lěto wob lěto, wob čas přińć и др.;

wot: + Р. п.: wot brjoha, wot ranja, daloko wot města, wot spočatka, wot 19. lětstotka, list wot nana, baseń wot Handrija Zejlerja, 200 metrow wot lěsa, kilometer wot wjeski, wuswobodźić (so) wot nadknjejstwa, mučny wot dźěła, přepoćeny wot syčenja, jedyn wot nas, zbytk wot wčerawšeho wobjeda и др.;

z(e): + Р. п.: z lěsa wustupić, z wody wućahnyć, ze wsy pochadźeć, z třěchi zalězć, z njebjes padnyć, z młodosće, z nalěća, ze spočatka, pjeršćeń ze złota, ze slěbra, hrajki z drjewa, z cyłeje šije rjejić, z cyłeje wutroby, z nohi na nohu stupać, z lubosće, ze zawisće, ze zadwělowanja, ze wšitkich stron, z kóždeho boka, ze stejišća, přełožić z bołharšćiny do serbšćiny; + Тв. п.: z pjerom pisać, ze łžicu jěsć, z nožom krać, z nawočemi čitać, z nanom na polo hić, z přećelom so wuchodźować, rozmołwjeć so z wučerjom, holca z čornymi wočemi, chěža ze słomjanej třěchu, z cyłej mocu, z cyłej wutrobu ja će witam, slědźić z wulkim zajimom, spěwać z něžnym hłosom, z kurymi spać chodźić, ze switanjom stawać, z wětrom wuwaleny štom, z błyskom zabić и др.;

za: + Вин. п.: za kerk so schować, přimnyć sej za hłowu abo za kornar, za wuši dyrić, kwětku za kłobuk tyknyć, za hodźinu, za lěto, za swětło, za žiwo, za čas mojeho dźěda, hłosować za kandidatow, podźakować so za dobre dźěło, hańbować so za swojeho přećela, někoho za kabat dźeržeć, kupić za pjenjezy; + Тв. п.: kročić za płuhom, bydlić za rěku, schować so za płotom, za blidom sedźeć, awto za awtom, krok za krokom, chodźić za dźěłom, hanjeć za zbožom, slědźić za něčim, běhać za holcami и др.;

zeza: + Р. п.: měsačk wustupi zeza mróčałki, myš wuskoči zeza kamora и др.
Производните предлози в горнолужишкия език са:

Образувани от наречия:

blisko: + Р. п.: blisko města, rěki, hranicy, blisko kónca, blisko swjatoka, blisko wječora и др.;

dale: + Р. п.: dale Wósporka, dale Choćebuza и др.;

nimo: + Р. п.: nimo šule hić, nimo pósta jěć, Nimo tebje su tam wšitcy byli, Nimo jednoho prašenja je na wšitko prawje wotmołwił и др.;

niže: + Р. п.: Niže Budyšina wupřestrěwa so krajina hatow и др.;

njedaloko: + Р. п.: Njedaloko Budyšina započinaja so Łužiske hory и др.;

pódla: + Р. п.: pódla Rakec, pódla dwórnišća, pódla susoda и др.;

spody: + Р. п.: Spody blida sedźi kóčka и др.;

srjedź (dosrjedź, zesrjedź, wosrjedź): + Р. п.: srjedź (wosrjedź) žurle rejować, srjedź (dosrjedź) jězora płuwać и др.;

wyše: + Р. п.: Hornja Hórka leži wyše Budyšina и др.;

zady: + Р. п.: Zady našej` pjecy kuntwory hraja и др.;

zboka: + Р. п.: Zboka dróhi wupřestrěwa so rjany lěs и др.;

zespody: + Р. п.: …zo jeno tak škrički błyskaja zespody tych horje so wijacych mikawčkow и др.;

přećiwo: + Дат. п.: wobarać so přećiwo namocy, wojować přećiwo njepřećelej, přećiwo wodźe płuwać и др.;

napřećo: + Дат. п.: Jeho bydlenje leži napřećo nam. Napřećo nam je wón přećelny и др.

Образувани от съществителни: město pjenjez, na rozdźěl wot bratra, w mjenje staršeju, za čas prózdnin, z wuwzaćom Pětra, ze strony stata и др.;
Бивши деепричастия: dźakowano pomocy, dźiwajo na próstwu, njedźiwajo na ćeže, wotpowědujo žadanjam и др.

Едносричните предлози, които завършват на съгласен, в някои случаи се вокализират: ze slěbra, ze złota, ze mnu, ke kóncej, ke mni, we wodźe, we mni, bjeze mnje, nade mnu, pode mnu, wote mnje и др. Като клитики, едносричните предлози образуват едно акцентно цяло със следващата дума, като ударението се изтегля върху предлога.

Съюз – Wjazawka

Съюзите в горнолужишкия език са неизменяема служебна част на речта, с помощта на която се осъществява връзката между думите в простото изречение, между простите изречения в състава на сложното изречение и между отделните изречения в текста. За разлика от предлозите, които се свързват с определени падежи, съюзите не управляват падежи и могат да се употребяват с различни граматични форми, напр.: a, abo, ale, byrnjež, dokelž, doniž, hačkuli, jako, jeli, kaž, dołhož, runjež, wjelež, zo.

По състав съюзите биват прости (състоят се само от една дума) и сложни (включват повече от една дума). Прости съюзи в горнолужишкия език са: a, abo, ale, wšak, byrnjež, doniž, hačkuli, jelizo, -li, jako и др. Сложни съюзи в горнолужишкия ези са: zo by, lědma zo, mjeztym zo, tak zo, prjedy hač, tak dołho hač и др. Функциите на съюзи изпълняват много често и т. нар. съюзни думи – местоимения и местоименни наречия; те служат за връзка между простите изречения в състава на сложното. Местоименията – съюзни думи, са въпросителните и относителните местоимения. Наречията – съюзни думи, са въпросителните и относителните местоименни наречия. Например: čeji, hdźe, hdy, kajki, kak, kotry, kelko, što, štó, zwotkel, hdźež, hdyž, kaž, kelkož, zwotkelž и др.; например в изреченията: Štóž chory njeje, njesmě stonać. Štož polubi knjez, rady zabudźe. Tón je mudry, kiž na prěnje słowo njewěri.

Според синтактичните си функции съюзите биват съчинителни и подчинителни.

Съчинителните съюзи изразяват отношение на равноредност между еднородни части на просто изречение или между прости изречения в рамките на сложното изречение. Например: nan a mać, wjele słowow, ale mało skutkow; Ja dźěłam, a ty wotpočiwaš. Pojědźemy domoj abo wostanjemy tu?

Съчинителните съюзи се делят на:

Съединителни съчинителни съюзи: a, ani, ani-ani и др. – Sćahnychmy zawěru, a karpy nam do šórcucha pluskotachu. Zyma nas njetrašeše ani horce lěćo. Ani wčera ani dźensa jeho widźał njejsym.
Разделителни съчинителни съюзи: abo, pak-pak и др. – Ja abo ty. Pak porjedźej so, pak swoje brěmješko wjazaj. Pak sedźach, pak ležach.
Противопоставителни (съотносителни) съчинителни съюзи: ale, pak, wšak, drje – ale, tola и др. – My hólcy žane pjenjezy njemějachmy, ale widźeć to na kóždy pad chcychmy. Wón hladaše hišće na nana, nan pak bě swojej woči zaso wotwobroćił.
Пояснителни съчинителни съюзи: přetož, wšako и др. – Ja so njedach trašić, wšako wón sobu dźěše.

Подчинителните съюзи изразяват отношение на неравноредност в сложното изречение.

Подчинителните съюзи биват:

Изяснителни подчинителни съюзи: zo, zo by, hač, hač by, jako, jako by и др. – Na měsće widźach, zo je korčmar Žid. Wón přeješe sej nadobo, zo by Janinu přitomnosć tu w stwě hišće sylnišo začuł.
Подчинителни съюзи за време: jako, dołhož, doniž, hač, lědma zo, prjedy hač, tak dołho kaž, tak ruče hač / kaž, tak dołho hač, hdyž(kuli) и др. – Lědma zo běchmy so trochu zhrabali, započa so nowa wójna. Dołho bě chabłał, prjedy hač bě wobalku roztorhnył.
Подчинителни съюзи за място: hdźež, hdźežkuli, zwotkelž и др. – Pod sněhom, hdźež mócne skaliska brjohaj wobstupuja. Hdźežkuli mějach na polu a na łuce chwile, tam hrajach.
Подчинителни съюзи за начин: hač, jako, jako by, kaž, kaž by, kelkož, tak zo, čim – ćim и др. – Sy mje lěpje zrozumił, hač bych ja to hdy zamóhł. Mějach začuće, jako chcył mi něchtó nohu wutorhnyć. W zahrodnistwje bě sej něšto pjenjez zasłužiła, tak zo móžeše ze železnicu dale jěć. Čim dale pak k połdnju přińdźechmy, ćim wjace pokazowaše so hórkow a dólčkow.
Подчинителни съюзи за причина: dokelž, zo, hdyž tola и др. – Stara mać płakaše z radosće, zo bě so jeje syn zaso strowy z wójny wróćił. To kóždy widźi, hdyž je tola na ćeńkej drasće přišite.
Подчинителни съюзи за цел: zo by и др. – Holca trochu do kroka přida, zo byštej z druhimi na horu dóšłoj.
Подчинителни съюзи за условие: jeli, jelizo, -li, hdy by, jeno zo и др. – Jelizo šćěpjo doseli, njesypaj horšće. Chceš-li znjemdrjenych widźeć, rěč do wočow wěrnosć. Rady by so chodźiło na wulku šulu, jeno zo njeby to mjerzace wuknjenje było.
Подчинителни съюзи за допускане: byrnjež, hačrunjež, hačkuli(ž), runjež и др. – Byrnjež bě chěžka, mjeńša, skoro kóžda swójba měješe hłódne dźěći wot přiwuznych z městow pola sebje. Wěrka tón wěri, runjež by rjekł, zo je smjerć čorna.
Подчинителни съюзи за ограничение: kelkož, dalokož, tak daloko kaž, wjelež и др. – Kelkož ja wěm, je to hoła łža. Wjelež wěm, chce wón tež wupućować.
Относителни местоимения в ролята на подчинителни съюзи: čejiž, kotryž, kiž, kajkiž, štož, štóž и др. – Běchmoj sej dóšłoj k ćeće, kotraž bydleše někajke tři kilometry zdalena. Štož nadobo njeńdźe, snadź poněčim póńdźe. Štóž chce woheń měć, so kura bojeć njesmě.

Частица – Časćica

Частиците в горнолужишкия език са неизменяеми служебни думи, които придават различни смислови нюанси на отделни думи или на цели изречения. Например: Wón pak je mudry! Wona ani słowčka prajiła njeje. Naš nan wšak njeje wjace najmłódši. My tola wo tym ničo njewěmy. Hižo dźensa je plan spjelnjeny. Wčera hišće je tu był. Tutón měch dźě ma dźěru. Tuž je dźě najlěpje, zo wo tym mjelčimy. Sće-li wo tym wědźeli? Hač so wón hišće na to dopomni? Hdźe ha sy był? Što da je so stało? Ale to běchu časy! To so kida!

В зависимост от функциите си частиците биват модифициращи (смисъла), словообразуващи и формообразуващи.

Модифициращите частици придават различни смислови нюанси на отделни думи или на цялото изречение. Те биват:

За логическо усилване и подчертаване: ani (ani to), da (dźi da!, praj da!), dźě (wón dźě), mjenujcy (ty mjenujcy), pak (hdźe pak), tola (to tola), traš (wón traš), wšak (my wšak), hišće (Wón tu hišće njeje), wjace (Jeho hižo wjace njewohladamy) и др.
Въпросителни: da, ha, (što ha, hdźe da), -li (sy-li?), hač (Hač wón to wě?) и др.
Възклицателни: nó (dźi nó preč!, hdyž nó by kónc był!), to (to so lije!) и др.

След думата, чийто смисъл променят, могат да стоят следните частици: da (hdźe da), ha (što ha), -(ž)kuli (hdźežkuli, štožkuli, kóždyžkuli, štóžkuli), -le (tamle, tónle), -li (sy-li), -ž (kotryž, kajkiž, zwotkelž, kelkož, hačrunjež) и др. Пред думата или изречението, чийто смисъл променят, могат да стоят следните частици: ani (ani słowčka), hač (hač přińdźe), (h)a (Ha ženje ja njejsym tak wjesoły był) и др. мястото на останалите частици не е толкова установено, напр.: wšak ( wšak wón – wón wšak), hižo (hižo dźensa – dźensa hižo), jenož (Dźěći pytaja jenož nana - Jenož dźěći pytaja nana) и др.

Примери за употреба на емоционално модифициращи изречението частици: Syn so ani za maćernej strowotu prašał njebě. Schowa so tak, zo jeho ani njenamakachu. Chceš da woprawdźe tam hić? Što da nětko chceš? Hdźe da sy moje cigarety schowała? To da móžno njeje! Jowle da smjerdźi! Hdźe ha wój nětko bydlitaj? Što ha tam woprawdźe chceće? Štó ha tam wonka je? Bydli Jan docyła w Lipsku? Chceš da scyła tam hić? Wón njeje runje mudry. To je runjewon wulke swinstwo! Ty sy runjewon lěni. To samo dźěći hižo wědźa! Wjedro bě špatne, a tola je so nam lubiło. Ty mi tola pomhaš, abo? Wšako je to moja wěc! To wšak je moja wěc! To wšak njeje zlě. Ty chceš nětko spać? To pak njeńdźe! Mać pak to sama njemóže!

Словообразуващи частици в горнолужишкия език са: nje-(njedźěłać), ni- (nimam), no- (nochcyć), -ž (kotryž, kaž, jenož, hačrunjež, byrnjež и др.), -(ž)kuli (štožkuli, hdźežkuli, kelkožkuli), -le (tamle, jowle) и др.

Формообразуващи частици са: njech (njech přińdźe, njech so stanje, njech je žiwy) и др.

Много близо до модифициращите частици стоят модалните думи.

Модални думи – Modalne słowa

Модалните думи показват отношението на говорещия към цялото съобщение или към отделна негова част. Те също са неизменяеми, граматично не са свързани с другите части на изречението и се произнасят с особена интонация. Най-често употребяваните модални думи са: pječa, hejgn, snadź, snano, lědma, prawdźepodobnje, móhłrjec, takrjec, kajbrjek, wěsće, cyle wěsće zawěsće, bjezdwěla, woprawdźe, bohužel, nažel, sprěnja, zdruha, mojedla, woprawdźe, po zdaću, lědma, lědy, najskerje, wězo, bjez dwěla, sćežka, nimale, skoro, bjezmała, přisamym, drje, pječa, traš, smorže, poprawom, nadźijomne, skónčnje, bohudźak, bohudźakowano, na zbožo, božedla и др.

Една от най-характерните особености на модалните думи в сравнение с частиците е, че те могат да се употребяват самостоятелно и те самите да образуват изречение. Например на въпроса Je Jan chory? възможните отговори са: Najskerje // Zawěsće // Wězo // Po zdaću // Nadźijomnje nic. Могат да заемат различна позиция в изречението, напр.: Woprawdźe, Janowa rysowanka je najlěpša. Janowa rysowanka je najlěpša, woprawdźe.

Междуметие – Wukřičnik

Междуметието в горнолужишкия език е неизменяема част на речта, чрез която се дава звуков израз на чувства и емоции или се наподобяват шумове от живата и неживата природа. Много често междуметието се произнася със специфична интонация.

Според функциите си междуметията биват:

Възклицателни междуметия, чрез които се дава израз на някакво душевно състояние, напр.: радост, възторг, учудване, изненада, уплаха, тъга, съжаление, болка, страх, възмущение и др. Това са: a, aha, aho, ach, aj, aw, bak, brr, fuj, fuj bak, fi bakano, ha by, hehe, hihi, hu, huhu, huj, ii, jej, jejej, nejnej, nejko, nó, oj, ach ach, aw aw aw, oj oj oj, ej ej ej, jejminej, ow jej и др. Към тази група се отнасят и междуметията, получени от пълнозначни думи, напр.: běda, božičkecy, bohudźak, bowskorženo, božedla, božičko, čert a hela, čłowječe, drač a jeho mać, dušanecy, jejdyrko, Jězuso, Jězus Marja, knježičkecy, phi a hańba, psejskobanecy, zaklate, zaplacane, kóc dundyr, rostejće, saperlot и др. Понякога едно и също междуметие може да се използва, за да изрази различни чувства, напр.:

Ach, kak hłupje! (досада, огорчение)

Ach, kak krasnje! (радост, възхищение)

Ach, kak da to! (учудване)

Ach, kak to strašnje boli! (болка)

Подбудителни междуметия, чрез които се изразява някакъв призив, подкана, предупреждение, заповед и др. Това са: hop, hop-hop, cak-cak, halo, hej, hlej, huš, hej(da); ćip, ćip; hunč, hunč; pile, pile; liba, liba; mic, mic; put, put; nuk, nuk и др.
Звукоподражателни чеждуметия, чрез които се наподобяват гласове на животни и птици, както и шумове от неживата природа. Това са: bac; buc; bim, bom; buch; bimby, bimby; brink; čampy, čampy; čerch, čerch; drypty, drypty; gigagak; kikeriki; klinkecy, klankecy; klimpy, klampy; knyk, knak; krak, krak; kwak, kwak; plumps, plumps; pris, pras; rymzy, rymzy; třin, třin, třin; tik, tak; trypty; trepty; widle, widle и др. Например в изреченията: A žaba, plumps, do wody (skoči). Muž, buch, wo blido (dyri). Lětadło, pras, na zemju (padny) и др. От звукоподражателните междуметия могат да се образуват и глаголи, напр.:

bimby - bimbać,

buch – buchnyć / buchać,

brink – brinknyć / brinkać,

čampy – čampać,

drypty – dryptać,

knyk – knyknyć / knykać,

kwak – kwakać,

mjaw – mjawčeć,

tik – tikać и др.

В най-новите граматични трудове на горнолужишкия език звукоподражателните междуметия се определят не като междуметия, а като “цитати на чуждата реч”.

Примери за употреба на междуметия:

Božičko, što je so stało! Knježičkecy, dušanecy, chrysmanecy, to je překwapjenje! Mój swěće! Čłowječe, štó by sej to myslił!

Каталог: elena lyubenova -> gramatika
gramatika -> Морфология- morfologija
gramatika -> Свързване чрез съгласуване (kongruenca)
gramatika -> се различават безличните глаголни форми (Mjerznje)
gramatika -> Приложение Кратък горнолужишко-български
gramatika -> Литература Гугнин А. А. Серболужицкая литература XX века. Москва 2001
gramatika -> Елена Любенова
gramatika -> Naměsto z radnicu a z cyrkwju
gramatika -> Название на знака Произношение
gramatika -> Числително име Ličbnik
gramatika -> Уча лужишки езици

Изтегляне 144.96 Kb.

Сподели с приятели: