Свързване чрез съгласуване (kongruenca)

2. 
   Въпросителни изречения (prašace sady). Изречения, с които говорещото лице пита събеседника си за нещо. Основните средства за образуване на въпросителни изречения са интонацията и инверсията. Много често сказуемото стои в началото на изречението. Примери: Sy sej nowy woblek kupił? Pojědźeće lětsa na prózdniny? Sy hižo rozsudźił? Čitaš? Je nan doma? Njejsy hišće pisał? Sće spokojni? Wari mać wobjed? Je bratr na polu? Su šulerjo pilni? Sy ha to wědźał? Sy da tam był? Wo kim ha rěčiš? Chceš-li być moje holičo? Sy-li Boži syn? Přeješ sej kofej z mlokom abo bjez njeho? Je dźensa pjatk abo sobota? Njewidźiće da, zo su to hišće dźěći? и др.
   

3. 
   Подбудителни изречения (rozkazowace sady). Изречения, с които говорещото лице подтиква събеседника си към действие или към прекратяване на действие, или иска разрешение за извършване на дадено действие. Чрез тях се изразява заповед, молба, подкана и др. За повечето подбудителни изречения е характерна употребата на глагол в повелително наклонение или частицата njech и изявителна форма на глагола. Примери: Napisaj staršimaj list! K strowosći! Tuž přewiń so! Praj, Borisławje, zo tu wostanješ! Bjer sebi! Wostań w swojej zahrodźe a njełaž ke mni přez płót! Sydajće so za blido! Woblěkajće so! Njeběž přez puć! Njełaž na štom! Njewuchilej so tak daloko z wokna! Njechodź dale! Njestup do błóta! Stać! Mjelčeć! Změrom sedźeć! Ow, njech so njebjo nad basnikom smili! Zo by joh tola kokot pokluwał! Zo bychu lózeho knjeza psy a kóčki zjědłe! Hdy nož njeby wójna přišła! и др.
   

4. 
   Възклицателни изречения (začućowe sady). Изречения, с които говорещият изразява някаква емоционална реакция (учудване, недоумение, радост, възторг, безпокойство, недоволство и др.). Възклицателните изречения имат и някои специфични формални особености, на първо място сред които стои интонацията. Примери: Wšitcy to wědźa, zo bě to młynk! Ty nam chorosć do wsy nosyš! Hdźe pak to hólčisko zaso tči?! Što pomhaše tu najhorliwša wola, hdyž druha strona ani trochu napřećo njepřińdźe!? Čehodla je jeho do žiwjenja wołała?! Štó so wo njeho staraše?! Nó, derje, ruku na to! Hej, přestańće so skónčnje smjeć! Zo by će sama smjerć zadajiła! Ow, kak je tu rjenje! Kajki to čas! Što je to do čłowjeka! Tajki čertowy njerjad! To bě tola wěc! Tam bě ludźi! To pak so dešćuje! To so lije! To mjerznje! To su ći wěcy! To je mi přećel! Haj, Serbja, tajka rěč je waša! Nalěćo nam přichadźa! Swět budźe rjeńši z kóždym dnjom! Běda mi, běda! Hej, hej, njepowědaj tak wjele!
   

За актуализиране и конкретизиране смисъла на изречението важна роля играят вметнатите думи и изрази, които доуточняват реда на изложението и отношението на говорещия към съобщението. Особена роля в горнолужишкия език играе също така мястото на частиците и клитиките – думите, които нямат собствено ударение. Клитиките в горнолужишкия език се разделят на две групи:

1. 
   Клитики, които никога нямат собствено ударение: so, sej, će, ći;
   
2. 
   Клитики, които понякога могат да имат собствено ударение: mi, mje, jeho, jemu, jej, ji, jimaj, ju, jón, je // jo, naju, waju, nas, was, sym, sy, je, budu, budźeš, běch, bě // běše, bych, by, bychmy и др. Например в изреченията: Jeho hišće widźał njejsym. // Wohladach jeho na dworje. Was znaju hižo dołhi čas. // Znaju was hižo dołhi čas. Budu so wjeselić. // Jan budźe so wjeselić. Mi (nam) so tu spodoba. // Daj mi (nam) pokoj. Mje (nas) su namołwjeli. // Zawołaj mje (nas) sčasom.
   

Помежду си клитиките се подреждат в следния ред:

1. 
   Формите на глагола być: sym, sy, je, …, běch, bě // běše, …, budu, budźeš, budźe…, bych, by,…;
   
2. 
   Форми на възвратните местоимения: so, sej;
   
3. 
   Форми на личните местоимения: mi, ći, jemu, mje, će, jeho, jej (ji), ju, nam, wam, nas, was и др. В рамките на личните местоимения на първо място са дателните форми, а след това винителните.
   

Сложното изречение се състои от две или повече прости изречения, свързани помежду си безсъюзно или по-често чрез съюзи или местоимения (въпросително-относителни или местоимения-наречия). Простите изречения образуват смислово, граматическо и интонационно единство, макар че изразяват отделни мисли. Разликата между простото и сложното изречение има структурен характер: простото изречение има един предикативен център, а сложното два или повече. Ако простите изречения в рамките на сложното са равноправни, между тях съществува така наречената съчинителна връзка. Тогава сложното изречение се нарича сложно съчинено. Ако в сложното изречение може да се посочи главна и подчинена част, то се нарича сложно съставно.

1. 
   Сложно съчинените изречения могат да бъдат:
   

1. 
   Сложни съчинени съединителни изречения: (a, a tež, ani, ani-ani и др.) – Sćahnychmy zawěru, a karpy nam do šórcucha pluskotachu. Zyma nas njetrašeše ani horce lěćo. Ani wčera ani dźensa jeho widźał njejsym. Často smy sej jedyn druhemu žiwjenje poćežowali, a ja sym sej swoje starosće tež hišće sobu do šule nosył. И др.
   
2. 
   Сложни съчинени разделителни изречения: (abo, pak-pak и др.) – Ja abo ty. Pak porjedźej so, pak swoje brěmješko wjazaj. Pak sedźach, pak ležach и др.
   
3. 
   Сложни съчинени противопоставителни (съотносителни) изречения: (ale, pak, wšak, drje – ale, tola и др.) – My hólcy žane pjenjezy njemějachmy, ale widźeć to na kóždy pad chcychmy. Wón hladaše hišće na nana, nan pak bě swojej woči zaso wotwobroćił. И др.
   
4. 
   Сложни съчинени пояснителни изречения: (přetož, wšako и др.) – Ja so njedach trašić, wšako wón sobu dźěše и др.
   

2. 
   Сложно съставните изречения могат да бъдат:
   

1. 
   Сложно съставно с подчинено подложно изречение: Štóž lodej njewěri, tón so njepřepadnje. Štóž pak swoje woči trjebać wě, tón bórze tu a tam, a to nic porědko, jich slědy nadeńdźe. Štóž chory njeje, njedyrbi stonać.
   
2. 
   Сложно съставно с подчинено сказуемноопределително изречение: Widźach ju, kak na klawěrje hraje. Wróći so tajki, kajkiž bě wotešoł. Je mi, kaž bych so znowa narodźił и др.
   
3. 
   Сложно съставно с подчинено допълнително изречение: Jenož njemóžachu so dojednać, štó měł to činić. Wšitcy slubichu, zo budu nam pomhać. Dyrbimy jara nadrobnje wšo znać, štož je so wokoło brónjernje stało.
   
4. 
   Сложно съставно с подчинено обстоятелствено изречение:
   
   1. 
      Сложно съставно изречение с подчинено определително обстоятелствено изречение: (čejiž, kotryž, kiž, kajkiž, štož, štóž и др.) – Běchmoj sej dóšłoj k ćeće, kotraž bydleše někajke tři kilometry zdalena. Štož nadobo njeńdźe, snadź po něčim póńdźe. Štóž chce woheń měć, so kura bojeć njesmě. И др.
      
   2. 
      Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за място: (hdźež, hdźežkuli, zwotkelž и др.) – Pod sněhom, hdźež mócne skaliska brjohaj wobstupuja. Hdźežkuli mějach na polu a na łuce chwile, tam hrajach. Hdźež bě prjedy hrozny, kamjenjojty puć, tam njeje nětko ani błóta ani kamuška. И др.
      
   3. 
      Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за начин, мярка, степен: (hač, jako, jako by, kaž, kaž by, kelkož, tak zo, čim – ćim и др.) – Sy mje lěpje zrozumił, hač bych ja to hdy zamóhł. Mějach začuće, jako chcył mi něchtó nohu wutorhnyć. W zahrodnistwje bě sej něšto pjenjez zasłužiła, tak zo móžeše ze železnicu dale jěć. Čim dale pak k połdnju přińdźechmy, ćim wjace pokazowaše so hórkow a dólčkow. Čim ćopliša woda je, ćim prjedy skora rozmoka. И др.
      
   4. 
      Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за сравнение: (tak, kaž; tak, jako) - Činimy to tak, kaž sej to přejeće. Nó haj, hdyž je to tak zlě, kaž prajiće, póńdźemy dale. Kaž boran stadło nawjeduje, tak wowcy jeho sćěhuja. Kaž kupuju, tak předawam. Kaž płuh kliniš, tak wora. Kaž sy jednał, maš so dźeržeć. Dźensa dźěłaja wšitcy tak, kaž su to prjedy jenož někotři činili. И др.
      
   5. 
      Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за време: (jako, dołhož, doniž, hač, lědma zo, prjedy hač, tak dołho kaž, tak ruče hač / kaž, tak dołho hač, hdyž(kuli) и др.) – Lědma zo běchmy so trochu zhrabali, započa so nowa wójna. Dołho bě chabłał, prjedy hač bě wobalku roztorhnył. Hdyž wulki kuzłar so znošowaše nad Łužicu, njechaše swojimaj wočomaj wěrić a sej jej naležnje wótrě, tak jara bě so tam deleka wšo spřeměniło. Cyłu chwilu to jara derje dźěše, doniž woni sobotu klamarjej njeskoržachu, zo pjenjezy nimaja. И др.
      
   6. 
      Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за причина: (dokelž, zo, hdyž tola и др.) – Stara mać płakaše z radosće, zo bě so jeje syn zaso strowy z wójny wróćił. To kóždy widźi, hdyž je tola na ćeńkej drasće přišite. Ludźo dźě praja, zo sym Němc, dokelž na němske bože słužby chodźu. Dźěch spać, dokelž běch mučny. И др.
      
   7. 
      Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за условие, допускане, предположение: (jeli, jelizo, -li, hdy by, jeno zo и др.) – Jelizo šćěpjo doseli, njesypaj horšće. Chceš-li znjemdrjenych widźeć, rěč do wočow wěrnosć. Rady by so chodźiło na wulku šulu, jeno zo njeby to mjerzace wuknjenje było. Tež mać by so wjeseliła, hdy by mje tak blisko měła. Byrnjež mi direktny ćah do Wiena twochnył, móžu tam hišće za hodźinu jěć, wězo přez Brno a Břeclav. Je-li nadźija, da je tež wupuć. Jeli změju chwile, će wopytam. И др.
      
   8. 
      Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за цел: (zo by и др). – Holca trochu do kroka přida, zo byštej z druhimi na horu dóšłoj. Mišter z dołhimi klěšćemi črjósło do wohnja tykaše, zo by jo wótřił, a při tym z měchawu do žehliwa duješe. Kupich synej knihu, zo by z njeje wuknył. И др.