Cilj verske nastave jeste da se njome posvedoče sadržaj vere i duhovno iskustvo tradicionalnih crkava i religijskih zajednica koje žive i deluju na našem životnom prostoru, da se učenicima pruži celovit religijski pogled na svet i život i da im se omogući slobodno usvajanje duhovnih i životnih vrednosti crkve ili zajednice kojoj istorijski pripadaju, odnosno čuvanje i negovanje sopstvenog verskog i kulturnog identiteta. Učenici treba da upoznaju veru i duhovne vrednosti sopstvene, istorijski date crkve ili verske zajednice u otvorenom i tolerantnom dijalogu, uz uvažavanje drugih religijskih iskustava i filozofskih pogleda, kao i naučnih saznanja i svih pozitivnih iskustava i dostignuća čovečanstva.
Zadaci verske nastave su da kod učenika:
- razvija otvorenost i odnos prema Bogu, drugačijem i savršenom u odnosu na nas, kao i otvorenost i odnos prema drugim ličnostima, prema ljudima kao bližnjima, a time se budi i razvija svest o zajednici sa Bogom i sa ljudima i posredno se suzbija ekstremni individualizam i egocentrizam;
- razvija sposobnost za postavljanje pitanja o celini i konačnom smislu postojanja čoveka i sveta, o ljudskoj slobodi, o životu u zajednici, o fenomenu smrti, o odnosu sa prirodom koja nas okružuje, kao i o sopstvenoj odgovornosti za druge, za svet kao tvorevinu božju i za sebe;
- razvija težnju ka odgovornom oblikovanju zajedničkog života sa drugim ljudima iz sopstvenog naroda i sopstvene crkve ili verske zajednice, kao i sa ljudima, narodima, verskim zajednicama i kulturama drugačijim od sopstvene, ka iznalaženju ravnoteže između zajednice i vlastite ličnosti i ka ostvarivanju susreta sa svetom, sa prirodom, i pre i posle svega, sa Bogom;
- izgradi sposobnost za dublje razumevanje i vrednovanje kulture i civilizacije u kojoj žive, istorije čovečanstva i ljudskog stvaralaštva u nauci i drugim oblastima;
- izgradi svest i uverenje da svet i život imaju večni smisao, kao i sposobnost za razumevanje i preispitivanje sopstvenog odnosa prema Bogu, ljudima i prirodi.
PRAVOSLAVNI KATIHIZIS (VERONAUKA)
Ciljevi i zadaci
Cilj nastave pravoslavnog katihizisa (veronauke) u osnovnom obrazovanju i vaspitanju jeste da pruži celovit pravoslavni pogled na svet i život, uvažavajući dve dimenzije: istorijski hrišćanski život (istorijsku realnost Crkve) i eshatološki život (buduću dimenziju idealnog). To znači da učenici sistematski upoznaju pravoslavnu veru u njenoj doktrinarnoj, liturgijskoj, socijalnoj i misionarskoj dimenziji, pri čemu se hrišćansko viđenje života i postojanja sveta izlaže u veoma otvorenom, tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama o svetu, kojim se nastoji pokazati da hrišćansko viđenje (liturgijsko, kao i podvižničko iskustvo Pravoslavne crkve) obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i versko obrazovanje. Sve to ostvaruje se kako na informativno-saznajnom tako i na doživljajnom i delatnom planu, uz nastojanje da se doktrinarne postavke sprovedu u svim segmentima života (odnos s Bogom, sa svetom, s drugim ljudima i sa sobom).
Zadaci nastave pravoslavnog katihizisa (veronauke) jesu da kod učenika:
- razvije sposobnost uočavanja da su greh i zlo u svetu posledica pogrešnog izražavanja čovekove slobode;
- razvije sposobnost uočavanja da Bog poštuje čovekovu slobodu ali da ne odustaje da svet dovede u večno postojanje;
- izgradi svest o tome da Bog voli čoveka i svet i da ih nikad ne napušta, ali večni život zavisi i od slobode čoveka i njegove zajednice s Bogom;
- razvije sposobnost spoznavanja da Bog nije odustao od prvobitnog cilja zbog koga je stvorio svet, a to je da se svet sjedini s Njim posredstvom čoveka i da tako živi večno;
- razvije sposobnost uočavanja sličnosti u strukturi starozavetne i novozavetne crkve.
Operativni zadaci
Učenici treba da:
- steknu svest o tome da je ličnost zajednica slobode s drugom ličnošću;
- budu svesni razlike između prirode i ličnosti;
- zapaze da je ličnost nosilac postojanja prirode;
- uoče da u hrišćanskoj ontologiji nema sukoba i isključivosti između jednog i mnogih.
SADRŽAJI PROGRAMA
Učenje o ličnosti na osnovu pravoslavne triadologije.
Razlika između prirode i ličnosti u Bogu.
Ontološke posledice pravoslavne triadologije po čoveka i stvoreni svet (ličnost kao nosilac postojanja prirode).
Čovek kao ličnost (ličnost kao zajednica).
Sjedinjenje tvarne i netvarne prirode u jednoj ličnosti Hristovoj (Halkidonski, Četvrti Vaseljenski. sabor i njegove odluke).
Oboženje stvorene prirode u Hristovoj ličnosti (ličnost kao nosilac postojanja prirode može imati više priroda u sebi).
Crkva kao Telo Hristovo (liturgijska projava Crkve).
Buduće Carstvo Božije kao uzrok Crkve (poslednji događaj Carstva Božijeg daje istinitost istorijskim događajima).
Svetost i Carstvo Božije u pravoslavnoj ikonografiji.
Metodske jedinice
1. Upoznavanje sa planom i programom
2. Sistematizacija (obnavljanje ranije pređenog gradiva)
3. Hrišćansko shvatanje ličnosti (ličnost je naziv za odnos)
4. Sistematizacija
5. Sloboda kao preduslov postojanja ličnosti
6. Sistematizacija
7. Učenje o ličnosti na osnovu pravoslavne trijadologije
8. Sistematizacija
9. Ličnost kao nosilac postojanja prirode (onotološke posledice pravoslavne trijadologije po čoveka i svet)
10. Sistematizacija
11. Čovek kao ličnost
12. Jedinstvenost i neponovljivost svake ličnosti
13. Sistematizacija
14. Hristos - istiniti Bog i istiniti Čovek
15. Hristos - istiniti Bog i istiniti Čovek (tumačenje simvola vere i odluke Četvrtog Vaseljenskog sabora)
16. Sistematizacija
17. Stvorena priroda, da bi postojala, mora ući u zajednicu sa Bogom
18. Sistematizacija
19. Oboženje stvorene prirode u Hristu
20. Sistematizacija
21. Oboženje kao cilj postojanja stvorene prirode
22. Sistematizacija
23. Crkva kao Telo Hristovo (liturgijska projava Crkve)
24. Sistematizacija
25. Jedinstvo mnogih u Hristu
26. Sistematizacija
27. Jedinstvo sveta i čoveka u Hristu (u Liturgiji)
28. Sistematizacija
29. Buduće Carstvo Božije kao uzrok postojanja Crkve
30. Buduće Carstvo Božije kao uzrok postojanja Crkve
31. Sistematizacija
32. Svetlost i Carstvo Božije u pravoslavnoj ikonografiji
33. Svetlost i Carstvo Božije u pravoslavnoj ikonografiji
34. Sistematizacija
NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA
Cilj nastave pravoslavnog katihizisa u osmom razredu jeste rekapitulacija celokupnog gradiva iz prethodnih razreda s posebnim isticanjem sledećih elemenata:
- da je metafizičko načelo postojanja Bog, odnosno da istinsko biće treba tražiti u Bogu koji je Sv. Trojica;
- da je ontološko načelo na osnovu pravoslavnog učenja o Bogu kao Sv. Trojici ličnost, a ne priroda;
- da je ličnost zajednica slobode sa drugom ličnošću;
- da je čovek stvoren kao ličnost i da je pozvan da postoji na način na koji postoji Sv. Trojica ako želi da prevaziđe ograničenja svoje prirode, što se ostvaruje u Hristu, odnosno u Liturgiji.
Shvatanje čoveka kao ličnosti, odnosno kao apsolutnog i neponovljivog bića, izvire iz hrišćanske triadologije. Do pojave hrišćanstva, svetu nije bio poznat pojam čoveka kao ličnosti. Starojelinska filosofija, ma koliko bila uzvišena, pojedinačnoj ličnosti nikad nije davala ontološku ulogu. Konkretnog čoveka, odnosno pojedinačnu ličnost, posmatrala je kao deo opšteg bića. Ličnost je bila podređena prirodi. Zahvaljujući hrišćanstvu, ličnost je dobila ontološku važnost i to je tekovina kojom se danas služi, ne samo hrišćanski svet, već svet uopšte.
Međutim, za hrišćane ličnost nije individua. Jedna ličnost jednako je nijedna ličnost. Ličnost izvire iz zajednice slobode sa drugom ličnošću. Istovremeno, ličnost nije deo prirode, već je nosilac postojanja celokupne prirode. (Da bismo ovo pokazali, treba se pozvati na iskustvo ljubavi prema jednoj ličnosti i iskustvo gubitka te ličnosti. Kad zavolimo jednog čoveka, onda u tom iskustvu otkrivamo da je on apsolutno i neponovljivo biće, ličnost. Kad izgubimo ličnost koju volimo i za koju smo vezani, onda kao da se za nas sa njom gubi čitav svet. Primer kako majka gleda na gubitak svoga deteta, a kako gledaju drugi na taj isti događaj, može poslužiti kao sredstvo za bolje objašnjenje ove problematike. Majka gleda na svoje dete kao na ličnost, zato što ga neizmerno voli, i zbog toga je njegova smrt za nju nenadoknadiv gubitak, dok je za one koji nisu ostvarili nikakvu ličnu zajednicu sa detetom ono individua, tj. ono je samo deo ljudske vrste i zato njegov gubitak drugačije vide, odnosno u događaju smrti ne vide nikakav gubitak, nego samo prirodan proces).
Teme Učenje o ličnosti na osnovu pravoslavne trilogije i Razlika između prirode i ličnosti u Bogu realizovati u kontekstu triadologije, kako je izložena kod pravoslavnih otaca: Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova i drugih. Kao pomoćnu literaturu za razumevanje ovog učenja, treba uzeti članke J. Ziziulasa, Doprinos Kapadokije hrišćanskoj misli u Pravoslavna Teologija, Beograd, 1995; i Od maske do ličnosti, Beograd, 1989. i sl.
U kontekstu izlaganja Božijeg postojanja, a kasnije i postojanja ljudi, treba posebnu pažnju obratiti na razliku između prirode i ličnosti u Bogu, odnosno u čoveku. Priroda je nešto opšte, zajedničko svim ličnostima. Ličnost je način postojanja prirode. Priroda ukazuje na to da nešto jeste, da nešto postoji, dok ličnost ukazuje na to kako nešto jeste, odnosno na koji način to nešto postoji. Svojstva Božanske prirode su nestvorenost, besmrtnost, neograničenost, nedeljivost, dok su stvorenost, individualizam, rastavljenost, sastavljenost, smrtnost svojstva stvorene prirode. Ali, od ličnosti zavisi na koji će način postojati priroda i da li će prevazići svoju determinisanost. Tako, na primer, Bog je po svojoj prirodi bestelesan, nestradalan, ali je ipak radi nas i našeg spasenja, postao čovek i stradao. Iz ovoga proizlazi da je ličnost nosilac postojanja prirode. Priroda bez ličnosti ne postoji.
Tema Čovek kao ličnost treba da bude logičan zaključak da je i čovek ličnost zbog toga što je stvoren kao ikona Božija. Čovek je stvoren po ikoni Božijoj, a to znači da je stvoren kao ličnost. Slika Božija u čoveku tiče se toga kako čovek postoji, a ne onoga što on jeste. Zato i pored toga što je priroda čovekova, budući stvorena, ograničena, odnosno smrtna, od ličnosti čoveka, od njegove slobode, zavisi da li će on prevazići ograničenja svoje prirode i na kraju smrt, ili neće. Ako čovek želi da prevaziđe ograničenosti svoje prirode, onda on treba da postoji na način na koji postoji Bog. Čovek je pozvan na podvig, tj. da postoji ne na osnovu zakona prirode, već na način slobodan od njih. Taj način postojanja, na osnovu kojega čovek postaje Bog, ostvaruje se Krštenjem u Liturgiji i kao Liturgija.
Teme Sjedinjenje tvarne i netvarne prirode u jednoj ličnosti Hristovoj i Oboženje stvorene prirode u Hristovoj ličnosti treba realizovati u kontekstu definicije ove problematike na 4. Vaseljenskom saboru uz sledeće objašnjenje: ličnost može biti nosilac postojanja više priroda. Na primer, čovek kao ličnost ima u sebi mnoge prirode, vodu, vazduh, minerale, materijalnu prirodu, duhovnu, ali sve te prirode postoje u svakoj od konkretnih ličnosti na poseban način, ne prestajući da budu to što jesu po prirodi. Takođe, posle ovaploćenja, Sin Božiji ima pored Božanske i ljudsku prirodu. Međutim, ljudska priroda u Hristu postoji sada na božanski način, ne prestajući da bude ljudska priroda, odnosno ljudska priroda u Hristu je prevazišla svoje ograničenosti, tj. obožila se zahvaljujući ličnosti Sina Božijeg.
Temu Crkva kao Telo Hristovo treba realizovati na osnovu objašnjenja koje o tome daje ap. Pavle u 1.Kor.12. Posle ovaploćenja stvorena priroda je uipostazirana u Hristovu ličnost, odnosno postala je telo Hristovo, Hristova priroda. Budući da stvorena ljudska priroda ne postoji mimo konkretnih ličnosti, proces njenog uzimanja od strane Sina Božijeg - Hrista pretpostavlja zajednicu ljudskih ličnosti sa Sinom Božijim - Hristom. Ovaj proces počinje Hristovim ovaploćenjem i nastavlja se Duhom Svetim kroz krštenje u Liturgiji. Zato je Crkva Telo Hristovo, jer je Hristova ličnost nosilac postojanja stvorene prirode koja postoji kao zajednica mnogih u Hristu, tj. kao liturgijska zajednica koja je preko njenog načelnika Hrista u zajednici s Bogom Ocem.
Temu Buduće Carstvo kao uzrok Crkve treba obraditi na osnovu objašnjenja koje o ovome daje Sv. Maksim Ispovednik (RG 4, 157). Bog je stvorio svet i ljude sa željom da se sjedine sa Njim preko jednog čoveka, što ukazuje na Tajnu Hristovu, odnosno na Liturgiju, kako bi postojali večno. Dakle, buduće Carstvo je uzrok stvaranja i postojanja sveta i ljudi. Na taj način Sv. Maksim ukazuje da uzrok postojanja sveta nije u prošlosti, kao što su o tome govorili grčki filosofi, već u budućnosti, u budućem događaju koji se još uvek nije zbio, ali koji se ostvaruje kroz istoriju. Time se menja pogled na istoriju u odnosu na jelinističko shvatanje istorije, koja za Jeline znači večno kruženje, večno ponavljanje istog. Hrišćanska istorija ima početak i kraj, cilj. Kraj, odnosno cilj istorije, jeste uzrok njenog početka. Tačnije rečeno, liturgijsko postojanje Crkve jeste ikonično postojanje Carstva Božijeg u istoriji, koje je istovremeno i dar Božiji i istorijski događaj koji ostvaruju ljudi. (Kao pomoćnu literaturu za realizaciju ove teme treba koristiti studiju: J. Zizijulas, Evharistija i Carstvo Božije). Prikazujući čoveka i prirodu kao slobodne u odnosu na zakone prirode (na primer, na ikonama svetlost ne ostavlja senke, ap. Pavle se prikazuje u sceni silaska Sv. Duha na apostole, iako je on posle ovog događaja postao hrišćanin itd.), pravoslavna ikonografija želi da ih prikaže kako će oni izgledati u budućem Carstvu Božijem. (Za realizaciju ove teme treba koristiti studiju: S. Skliris, Od portreta do ikone, u "Besedi", Novi Sad 1993.)
ISLAMSKA VJERONAUKA (ILMUDIN)
Cilj nastave islamska vjeronauka (ilmudin) u osnovnom obrazovanju i vaspitanju je da pruži učeniku osnovni vjernički pogled na svet, sa posebnim naglaskom na vjernički praktični deo, a takođe i budući vječni život.
Cilj nastave islamski vjeronauk u osmom razredu jeste da učenike upozna sa osnovnim postulatima (temeljnim dužnostima) vjere islama, te da učenike upozna sa važnošću i sadržajem namaza (molitve) i njegovom ulogom u životu svakog pojedinca i zajednice u cjelini.
To znači da djeca na način primjeren njihovom uzrastu upoznaju vlastitu vjeru u njenoj duhovnoj, moralnoj, socijalnoj, misionarskoj i drugim dimenzijama.
Izlaganje vjerskog viđenja i postojanja sveta obavlja se u otvorenom i tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama.
Način pristupa je islamsko viđenje koje obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i vjersko obrazovanje.
Zadaci nastave islamske vjeronauke (ilmudin)
- poznavanje osnovnih principa vjere islama;
- poznavanje vrijednosti molitve;
- poznavanje sastavnih dijelova molitve;
- upoznavanje međusobnih prava i dužnosti pojedinca i zajednice;
- razvijanje svijesti o Bogu kao Stvoritelju i odnos prema ljudima kao najsavršenijim božjim stvorenjima;
- razvijanje sposobnosti (na način primjeren uzrastu učenika) za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu postojanja čovjeka i svijeta, o ljudskoj slobodi, životu u zajednici, smrti, odnosu s prirodom koja nas okružuje, kao i za razmišljanje o tim pitanjima u svijetlu vjere islama;
- razvijanje sposobnosti za odgovorno oblikovanje zajedničkog života sa drugima, za nalaženje ravnoteže između vlastite ličnosti i zajednice, za ostvarivanje susreta sa svijetom (sa ljudima različitih kultura, religija, pogleda na svijet, s društvom, prirodom) i s Bogom, u izgrađivanje uvjerenja da je čovekov život na ovom svijetu samo priprema za vječnost, da su svi stvoreni da budu sudionici vječnog života, da se iz te perspektive, kod učenika razvija sposobnost razumijevanja, preispitivanja i vrijednovanja vlastitog odnosa prema drugom čovjeku kao božjem stvorenju i izgradi spremnost za pokajanje.
Redni
broj
teme
|
Nastavna tema
|
Čas pripremanja
|
Čas obrade novog gradiva
|
Čas ponavljanja
|
Čas povezivanja pređenog gradiva
|
Čas proveravanja
|
Svega
|
1.
|
Uvod - temelji islama (šerijata)
- šehadet
|
1
|
-
|
-
|
-
|
-
|
1
|
2.
|
Objavljene knjige
|
-
|
1
|
-
|
-
|
-
|
1
|
3.
|
Osobenosti kur‘ana kao božije objave čovečanstvu
|
-
|
4
|
-
|
1
|
1
|
6
|
4.
|
Hadis - sunnet, praksa božijeg poslanika
|
-
|
2
|
-
|
-
|
1
|
3
|
5.
|
Allahova svojstva
|
-
|
1
|
-
|
-
|
-
|
1
|
6.
|
Obaveze punoletnih muslimana
|
-
|
1
|
-
|
1
|
1
|
3
|
7.
|
Muslimanski pravci
|
-
|
1
|
-
|
1
|
-
|
2
|
8.
|
Tesavuf, šiizam
|
-
|
1
|
-
|
1
|
-
|
2
|
9.
|
Islamski bonton
|
-
|
5
|
1
|
1
|
1
|
8
|
10.
|
Prva četvorica halifa
|
-
|
1
|
-
|
1
|
-
|
2
|
11.
|
Velikani islama
|
-
|
1
|
-
|
1
|
-
|
2
|
12.
|
Islam i muslimani u našoj zemlji
|
-
|
1
|
-
|
-
|
1
|
2
|
13.
|
Islam i savremeni svet
|
-
|
1
|
-
|
-
|
-
|
1
|
|
SVE UKUPNO
|
1
|
20
|
1
|
7
|
5
|
34
|
NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA
LEGENDA
|
|
Tip časa
|
PRI
|
Pripremanje i uvođenje učenika u predmet ili temu
|
ONG
|
Obrada novog gradiva
|
PON
|
Ponavljanje nastavnih sadržaja
|
POV
|
povezivanje nastavnih sadržaja
|
PRO
|
Proveravanje i ocenjivanje znanja učenika
|
|
Oblik rada
|
FRO
|
Frontalni rad
|
GRU
|
Grupni rad
|
TAN
|
Rad u parovima
|
IND
|
Individualni rad
|
|
Nastavne metode
|
IZL
|
Usmeno izlaganje
|
RAZ
|
Razgovor
|
TEK
|
Rad sa tekstom
|
DEM
|
Demonstracija
|
|
Nastavna sredstva
|
UDŽB
|
Upotreba udžbenika
|
LIT
|
Teološka literatura
|
NEP
|
Neposredna stvarnost
|
FIL
|
Filmovi i televizijske emisije
|
SADRŽAJI PROGRAMA
Redni
broj
teme
|
Redni
broj
časa
|
Nastavna jedinica
|
Tip časa
|
Oblik rada
|
Nastavne metode
|
Nastavna sredstva
|
Napomena
|
1.
|
1.
|
UVOD - TEMELJI ISLAMA (ŠERIJATA) - ŠEHADET
|
Pojam šerijata, osnove
|
PRI
|
FRO
|
RAZ
|
LIT
|
|
2.
|
2.
|
|
Tevrat, Zebur, Indžil, Kur‘an
|
ONG
|
FRO
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
3.
|
3.
|
OSOBENOSTI KUR‘ANA KAO BOŽIJE OBJAVE ČOVEČANSTVU
|
Mu‘džize (čuda) Kur‘ana
|
ONG
|
FRO
|
IZL
|
UDŽB
|
|
4.
|
Važnost učenja Kur‘ana
|
ONG
|
FRO
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
5.
|
Memorisanje Kur‘ana - hifz
|
ONG
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
6.
|
Prevođenje Kur‘ana, prevodi u svetu i kod nas, kako čitati prevod
|
ONG
|
FRO
|
IZL
|
LIT
|
|
7.
|
Kur‘an i prethodne Božije Objave
|
POV
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
8.
|
Utvrđivanje pređenog gradiva
|
PRO
|
IND
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
4.
|
9.
|
HADIS - SUNNET, PRAKSA BOŽIJEG POSLANIKA
|
Hadis - pojam, Hadis kao temelj Šerijata; pojam Hadisa i sunneta
|
ONG
|
FRO
|
IZL
|
UDŽB
|
|
10.
|
Poznati muhadisi, prenosioci i sakupljači Hadisa; izučavanje Hadisa kod nas
|
ONG
|
FRO
|
IZL
|
UDŽB
|
|
11.
|
Utvrđivanje pređenog gradiva
|
PRO
|
IND
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
5.
|
12.
|
ALLAHOVA SVOJSTVA
|
Vladar sudnjeg dana - dan polaganja računa
|
ONG
|
FRO
|
IZL
|
UDŽB
|
|
6.
|
13.
|
OBAVEZE PUNOLETNIH MUSLIMANA
|
Kelime-i-šehadet, namaz, ramazanski post, zekat i hadždž
|
ONG
|
FRO
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
14.
|
Koliko izvršamo naše islamske obaveze?
|
POV
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
15.
|
Utvrđivanje pređenog gradiva
|
PRO
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
7.
|
16.
|
|
|
ONG
|
FRO
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
17.
|
hanefijski mezheb - Ebu Hanifa kao sunijski učenjak
|
POV
|
FRO
|
RAZ
|
LIT
|
|
8.
|
18.
|
TESAVUF, ŠIIZAM
|
Pojam tesavufa i šiizma; sekte
|
ONG
|
FRO
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
19.
|
Šiizam i Ehli sunnet vel džema‘at
|
POV
|
FRO
|
RAZ
|
LIT
|
|
9.
|
20.
|
ISLAMSKI BONTON - AHLAK
|
Čuvanje zdravlja i života
- duvan, alkohol, droge, higijena
|
ONG
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
21.
|
Odnos prema prirodi i životnoj sredini
|
ONG
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
22.
|
Odnos prema ljudima - prijateljstvo
|
ONG
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
23.
|
Odnosi između muškarca i žene - brak;
Islam protiv prostitucije
|
ONG
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
24.
|
Pohvalne i ružne osobine u ljudskom ponašanju
|
ONG
|
TAN
|
RAZ
|
NEP
|
|
25.
|
Kakav je naš ahlak?
|
PON
|
GRU
|
RAZ
|
NEP
|
|
26.
|
Pojam ahlaka i edeba u temeljima Islama - Kur‘anu i sunnetu
|
POV
|
GRU
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
27.
|
Utvrđivanje pređenog gradiva
|
PRO
|
IND
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
10.
|
28.
|
PRVA ČETVORICA HALIFA
|
Hulefa-i-rašidin pravedni vladari Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija r.a.
|
ONG
|
FRO
|
IZL
|
UDŽB
|
|
|
29.
|
Prva četvorica halifa kao primer u Islamu
|
POV
|
FRO
|
RAZ
|
LIT
|
|
11.
|
30.
|
VELIKANI ISLAMA
|
Velikani Islama, uloga u očuvanju originalnosti Islama i razvoju islamske misli
|
ONG
|
FRO
|
IZL
|
FIL
|
|
31.
|
Naši uzori u praktikovanju Islama
|
POV
|
FRO
|
RAZ
|
LIT
|
|
12.
|
32.
|
ISLAM I MUSLIMANI U NAŠOJ ZEMLJI
|
Islam u našoj zemlji - koreni; Islam i Muslimani danas
|
ONG
|
FRO
|
RAZ
|
LIT
|
|
33.
|
Velikani Islama iz naših krajeva
|
POV
|
GRU
|
RAZ
|
NEP
|
|
13.
|
34.
|
ISLAM I SAVREMENI SVET
|
Islam i nauka, budućnost Islama
|
ONG
|
FRO
|
RAZ
|
UDŽB
|
|
KATOLIČKI VJERONAUK
Сподели с приятели: |