Sl glasnik rs prosvetni glasnik

- razvija otvorenost i odnos prema Bogu, drugačijim i savršenom u odnosu na nas, kao i otvorenost i odnos prema drugim ličnostima, prema ljudima kao bližnjima, a time se budi i razvija svest o zajednici sa Bogom i sa ljudima i posredno se suzbija ekstremni individualizam i egocentrizam;

- razvija sposobnost za postavljanje pitanja o celini i konačnom smislu postojanja čoveka i sveta, o ljudskoj slobodi, o životu u zajednici, o fenomenu smrti, o odnosu sa prirodom koja nas okružuje, kao i o sopstvenoj odgovornosti za druge, za svet kao tvorevinu Božju i za sebe;

- razvija težnju ka odgovornom oblikovanju zajedničkog života sa drugim ljudima iz sopstvenog naroda i sopstvene crkve ili verske zajednice, kao i sa ljudima, narodima, verskim zajednicama i kulturama drugačijim od sopstvene, ka iznalaženju ravnoteže između zajednice i vlastite ličnosti i ka ostvarivanju susreta sa svetom, sa prirodom, i pre i posle svega, sa Bogom;

- izgradi sposobnost za dublje razumevanje i vrednovanje kulture i civilizacije u kojoj žive, istorije čovečanstva i ljudskog stvaralaštva u nauci i drugim oblastima;

- izgradi svest i uverenje da svet i život imaju večni smisao, kao i sposobnost za razumevanje i preispitivanje sopstvenog odnosa prema Bogu, ljudima i prirodi.

(1 čas nedeljno, 36 časova godišnje)

Učenici treba da:

- uoče da je sloboda ključni elemenat u razumevanju Tajne Hristove;

- nauče da se sloboda poistovećuje s ličnošću, odnosno da se ličnost poistovećuje s ljubavlju prema drugoj ličnosti;

- zapaze razliku između prikazivanja života Hristovog u pravoslavnoj ikonografiji i zapadnoj renesansnoj umetnosti.

SADRŽAJI PROGRAMA

UVOD

Upoznavanje sa sadržajima programa i načinom rada.

Nemogućnost sveta i čoveka da postoje večno bez zajednice sa Bogom.

Tajna Hristova - istiniti Bog i istiniti Čovek.

Tajna Hristova kao Liturgija.

ROĐENJE HRISTOVO "OD DUHA SVETOG I MARIJE DJEVE" (ULOGA SLOBODE MARIJE DJEVE U ROĐENJU SPASITELJA: DEVIČANSTVO BOGORODICE)

Rođenje Hristovo (biblijska pripovest).

Rođenje Hristovo - značaj čovekove slobode za njegovo večno postojanje i Bogorodičinog slobodnog pristanka da rodi Hrista.

HRISTOS JE SIN BOŽJI KOJI JE POSTAO ČOVEK, NOVI ADAM, DA BI SJEDINIO STVORENU PRIRODU S BOGOM (ODLUKE 1. I 4. VAS. SABORA; SIMVOL VERE)

Simvol vere (istorijat nastanka).

Simvol vere (tumačenje prva četiri člana).

Simvol vere (tumačenje ostalih članova).

Simvol vere (proširenje tumačenja biblijskim i svetootačkim navodima).

ULOGA BOGA U SPASENJU SVETA (SVET NE MOŽE DA POSTOJI BEZ ZAJEDNICE S BOGOM, ALI BOG NE VRŠI NASILJE NAD ČOVEKOM)

Hristos - savršeni Čovek i savršeni Bog (tumačenje odluke Halkidonskog sabora).

Bog - Spasitelj sveta.

Bog ne vrši nasilje nad slobodom čovekovom.

ULOGA ČOVEKA U SPASENJU SVETA (SLOBODA ČOVEKA JE PRESUDNA ZA SPASENJE SVETA; OSVRT NA PRVOG ADAMA I NJEGOVU ULOGU U SPASENJU SVETA; ODNOS ČOVEKA PREMA PRIRODI)

Značaj čovekove slobode za spasenje sveta.

Uloga prvosazdanih u spasenju sveta.

HRISTOVO STRADANJE I VASKRSENJE

Hristovo stradanje i vaskrsenje.

Značaj Hristovog stradanja i vaskrsenja za spasenje sveta.

Liturgijski život u Hristu kao izraz slobode čovekove.

HRISTOV ŽIVOT U PRAVOSLAVNOJ IKONOGRAFIJI

Hristov život u pravoslavnoj ikonografiji (prikaz i objašnjenje ikona Gospodnjih praznika.

Hristov život u pravoslavnoj ikonografiji (prikaz i objašnjenje najznačajnijih srpskih ikona).

"Zagledani u ikone"... (razgovor o pravoslavnoj ikonografiji).

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Cilj nastave u 6. razredu jeste da se pokaže da je Sin Božji postao novi Adam, preko koga se ostvaruje jedinstvo stvorene prirode i Boga. U kontekstu događaja vezanih za Hrista treba učenicima skrenuti pažnju na slobodu kako Boga, tako i čoveka, kao ključnog elementa u ostvarenju jedinstva Boga i tvarne prirode u kome stvorena priroda prevazilazi smrt. Treba naglasiti, takođe, da se u slučaju Hrista sloboda čoveka u odnosu na Boga izražava kao vera u Boga oca i njegovo obećanje, odnosno kao ljubav prema Bogu ocu koja kroz liturgiju čini prisutnim u istoriji ono što nam je Bog obećao da će se desiti na kraju, a to je Carstvo Božje. To treba dovesti u vezu sa definicijom vere kod ap. Pavla (Jev. 11,1 i dalje), koju on poistovećuje s ljubavlju, odnosno sa liturgijskom zajednicom (1 Kor. 12-13).

Teme: Tajna Hristova..., Hristos je Sin Božji koji je postao čovek... treba realizovati kroz opis Hristovog života zabeleženog u jevanđeljima i odlukama 1. i 4. vaseljenskog sabora, ali viđenog, protumačenog iz liturgijske perspektive. Time se pokazuje da je događaj "Hristos" istovremeno jedinstvo mnogih preko jednog prvog s Bogom, kao i to da je Isus Hristos konkretna ličnost u kojoj je ponovo ostvarena zajednica stvorene prirode s Bogom, zbog čega je Isus Hristos jedini spasitelj sveta, prisutan u događaju zajedništva s Bogom i s ljudima. Na ovaj zaključak nas upućuje liturgijsko viđenje Hrista. Na ovaj način Hristos prestaje da bude individua, i postaje ono što jeste - ličnost koja da bi postojala pretpostavlja zajednicu s Bogom, s drugim ljudima i s prirodom, na šta ukazuje liturgijski događaj.

Teme: Rođenje Hristovo..., Uloga Boga u spasenju..., Uloga čoveka u spasenju... i Hristovo stradanje i vaskrsenje treba, takođe, realizovati na osnovu svedočanstava zabeleženih u Novom zavetu, a zatim i na osnovu svetootačkih tumačenja, uz naglašavanje da je ključni elemenat u Tajni Hristovoj sloboda, kako Boga, tako i čoveka, i to sloboda koja se izražava kao ljubav prema drugom.

Začeće Gospoda Isusa Hrista od Duha Svetog i Marije Devojke ukazuje na to da je ovaj događaj akt slobode, kako Boga, tako i čoveka. Marija je na inicijativu Boga oca slobodno pristala da rodi Sina Božjeg kao čoveka (v. Lk. 1, 34-38). To je posebno važno napomenuti zbog toga što se i ovde uočava da Bog, prilikom sjedinjenja stvorene prirode sa njim u Hristu, poštuje čovekovu slobodu (u ovom slučaju to je bila Marija Djeva), kao što je poštovao i slobodu prvog čoveka Adama. Dok je prvi čovek Adam svoju slobodu izrazio kao odbijanje zajednice s Bogom, Bogorodica je slobodno prihvatila tu zajednicu.

Rođenje Isusa Hrista vraća nas na događaj stvaranja prvog čoveka Adama. Bog je stvorio čoveka i obdario ga slobodom i tako je nastao prvi čovek Adam kao ličnost, kao biće zajednice s Bogom. Kod rođenja novog Adama, Hrista, Sina Božjeg, druga ličnost Sv. trojice uzela je ljudsku prirodu od Marije Djeve. Hristos je, dakle, postao čovek bez učešća muža, što ukazuje da je On, od samog rođenja, kao čovek biće zajednice slobode Boga s čovekom. Zato je Hristos Bogočovek, potpuni Bog i potpuni čovek, i jedino u njemu i preko njega ljudi mogu doći u jedinstvo s Bogom. Isus Hristos je, dakle, novi Adam i jedini spasitelj sveta zato što je u Njemu stvorena priroda ponovo sjedinjena s Bogom.

Za razliku od prvog čoveka Adama, koji je slobodno odbio da ostane u zajednici s Bogom (u čemu je i suština prvorodnog greha), novi Adam, Hristos, od početka do kraja ostao je u zajednici sa Bogom i pored svih iskušenja. Na to ukazuje čitav zemaljski život Isusa Hrista - počevši od kušanja u pustinji, pa sve do njegovog stradanja na krstu i smrti.

Stradanje Hrista kao Sina Božjeg i čoveka jeste izraz njegove slobode kao ljubavi prema Bogu Ocu. Jer, Hristos kao čovek slobodno, iz ljubavi prema Bogu Ocu, ide u smrt. Ovde treba naglasiti ulogu ličnosti (čoveka) u spasenju prirode od smrti.

Vaskrsenje Hristovo iz mrtvih je izraz slobode, ljubavi Boga Oca prema Hristu. To je iskazano tvrdnjom apostola da je Bog Otac Duhom Svetim vaskrsao Isusa iz mrtvih, da ga je vaskrsao slobodno, iz ljubavi.

Međutim, u kontekstu vaskrsenja Hristovog treba posebno skrenuti pažnju učenicima na to da Hristos ne vaskrsava sam, već da njega vaskrsava Bog Otac. Iz toga treba izvesti zaključak da vaskrsenje, odnosno večni život stvorene prirode, nije stvar prirode, nego ličnosti, i to Hristove ličnosti. Vaskrsenje Hristovo je zalog sveopšteg vaskrsenja da će nas Bog Otac Duhom svetim na kraju sve vaskrsnuti u Hristu i radi Hrista.

Dakle, Tajna Hristova, u kojoj je sjedinjena tvarna priroda s Bogom i tako spasena od smrti, jeste jedinstvo Boga i čoveka utemeljeno na slobodi.

Da bismo ukazali na sličnosti i razlike između Hrista kao novog Adama i starog Adama, treba iz Starog Zaveta koristiti opis stvaranja i života prvog čoveka Adama, kao i liturgijsko viđenje uloge Boga i čoveka u spasenju sveta.

Na primerima pravoslavne ikonografije koji pokazuju Hristov život treba ukazati na navedene činjenice da je Hristos i Bog i čovek i da je Hristos kao ličnost vezan za Boga Oca. (Na primer, u sceni rođenja Hristovog jasno se vidi da Hristos nije obično dete, već Sin Božji; Hristos u naručju Bogorodice, za razliku od renesansnog prikazivanja ove scene, gde se Hristos nimalo ne razlikuje od obične novorođenčadi, prikazuje se kao onaj koji blagosilja i od koga zavisi postojanje svih nas, pa i Bogorodice, a ne obrnuto itd.).

(1 čas nedeljno, 36 časova godišnje)

Izlaganje vjerskog viđenja i postojanja sveta obavlja se u otvorenom i tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama.

Način pristupa je islamsko viđenje koje obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i vjersko obrazovanje.

Zadaci nastave islamska vjeronauke:

- poznavanje osnovnih principa vjere islama;

- poznavanje vrijednosti molitve;

- poznavanje sastavnih dijelova molitve;

- upoznavanje međusobnih prava i dužnosti pojedinca i zajednice;

- razvijanje svijesti o Bogu kao Stvoritelju i odnos prema ljudima kao najsavršenijim božjim stvorenjima,

- razvijanje sposobnosti (na način primjeren uzrastu učenika) za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu postojanja čovjeka i svijeta, o ljudskoj slobodi, životu u zajednici, smrti, odnosu s prirodom koja nas okružuje, kao i za razmišljanje o tim pitanjima u svijetlu vjere islama,

- razvijanje sposobnosti za odgovorno oblikovanje zajedničkog života sa drugima, za nalaženje ravnoteže između vlastite ličnosti i zajednice, za ostvarivanje susreta sa svijetom (sa ljudima različitih kultura, religija, pogleda na svijet, s društvom, prirodom) i s Bogom, u izgrađivanje uvjerenja da je čovekov život na ovom svijetu samo priprema za vječnost, da su svi stvoreni da budu sudionici vječnog života, da se iz te perspektive, kod učenika razvija sposobnost razumijevanja, preispitivanja i vrijednovanja vlastitog odnosa prema drugom čovjeku kao božjem stvorenju i izgradi spremnost za pokajanje.

SADRŽAJI PROGRAMA

ISLAM

- suština islama

- neka od načela islamskog vjerovanja

- cilj islama

- priroda nevjerstva

- blagodati islama

- vjera, šta to znači

- vjera u nevidljivo i nepoznato

VRIJEDNOST NAMAZA (molitve)

zašto obavljamo namaz

vanjska forma namaza

vrijednost dženaze namaza (namaz koji se klanja umrloj osobi)

vrijednost džume namaza (sedmične molitve koja se obavlja petkom)

vrijednost dobrovoljnih namaza

vrijednost teravih namaza (namaz koji se klanja u toku mjeseca ramazana)

SVRHA NAMAZA

- namaz čovjeka čini srećnim

- namaz je brana na putu loših djela

- namaz pojačava ljubav prema drugome

- namazom nastojimo zaslužiti Božiju pomoć

RAMAZANSKI POST

- kako treba provesti mjesec ramazan

- neki propisi o postu

- post kao stroga vjerska dužnost

- važnost i koristi ramazanskog posta

- post kao moralni faktor

- post kao socijalni faktor

- post kao zdravstveni faktor

- materijalna davanja vezana za mjesec ramazan - sadekatu-l-fitr

- posebni ibadeti (Allahu dž.š. draga djela) u ramazanu - i’tikaf

RAMAZANSKI OBIČAJI

- doček ramazana

- oglašavanje početka i završetka posta

- učenje Kur’na (mukabela)

- ramazanski dersovi

- učenje salevata i ilahija

- ramazanski iftari i sijela

NEKE OD OSOBINA VJERNIKA

- vjernik čuva emanet (izvršava povjerene obaveze)

- vjernik vodi brigu o svojim postupcima

- vjernik je strpljiv u teškoćama

- vjernik je skroman i umjeren

- vjernik se bogati znanjem

- vjernik kao supružnik i roditelj

- odnos vjernika prema roditeljima i rodbini

- odnos vjernika prema komšijama i zajednici

POSLANSTVO

- historijat i svrha poslanstva

- Muhamed a.s. kao Poslanik

- konačnost Muhamedovog a.s. poslanstva

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Vjerska nastava je zajedničko djelo vjeroučitelja i učenika. Polazište je konkretna stvarnost. Iz doživljenih iskustava prelazi se na istine iz kojih se potom vraća na njihovu svakodnevnu primjenu. Ovakav način saznanja ima svoj red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), ponavljanje, primjena i provjeravanje, sređivanje (sistematizacija).

Vjeroučitelj će ukupan broj predviđenih časova za vjeronauku (36) iskoristiti tako što će svaki čas predvideti kratko ponavljanje sadržaja sa prethodnog časa, a zatim preći na temu planiranu za aktuelni čas, uz obavezni međusobni razgovor nakon obrade date teme, iz kojeg će se zaključiti da li su sadržaj učenici usvojili i da li je našao mjesto u njihovom praktičnom životu.

NAPOMENA: Vjeroučitelj će prema svojoj procjeni, a shodno potrebama, na svakom času izdvojiti određeno vrijeme za provjeru usvojenosti pređenog gradiva, ili u potpunosti posvetiti čas provjeri znanja i ocjenjivanju učenika.

LITERATURA: Udžbenik islamske vjeronauke za 6. razred osnovne škole autora Mensura Ćatovića, koji je uredila Vjersko-prosvjetna služba Mešihata IZ-e Sandžaka.

KATOLIČKI VJERONAUK

(1 čas nedeljno, 36 časova godišnje)

Dakle, misao vodilja nastave vjeronauka šestog razreda osnovne škole su one vjerske istine koje vode učenika po Isusovom životnom putu da ga nasljeduje.

SADRŽAJI PROGRAMA

NOVI ČOVJEK

UVOD

ISUS KRIST - SIN BOŽJI - POSTAJE BRAT ČOVJEKU

Početak boljega svijeta (Pouzdajmo se u Boga, koji je prijatelj ljudi).

Bog koji je čovjekom postao (Poštujem Mariju, kao posrednicu spasenja).

Bog stupa u našu povijest (Radostan sam što je Bog postao prijatelj - čovjek).

Susret s Ocem (Vjerujem da mi je Božji Sin prijatelj).

Isus Nazarećanin (Uzor mi je Isus iz Nazareta).

Isusa priznaju sve kršćanske Crkve svojim Gospodinom - ekumenska tema

Ponavljanje.

ISUS JE VRHOVNI UČITELJ VJERE

Glas vapijućeg u pustinji (Bit ću svjedok Isusov).

Očevo svjedočanstvo o Isusu (Zahvalnost za krštenje, po kojem sam brat i dijete Božje).

U ime Božje (Bit ću marljiv u vršenju svojih dužnosti).

Kristova riječ čini čovjeka novim (Održat ću Isusovu nauku).

Isus poučava u prispodobama (Bit ću poslušan Božjim nadahnućima).

"Vi ste svjetlo svijeta" (Pomoći ću svakom da upozna Isusovu nauku).

Zajedničko naučavanje o Isusu kod svih kršćanskih Crkava - ekumenska tema.

Ponavljanje.

Zaključivanje ocjena.

ISUS POMAŽE LJUDIMA

Isus je gospodar prirode (Kako je veliki moj prijatelj, u svemu mu se pokoravam).

"Žao mi je naroda" (Pomoći ću bolesnicima).

Kod Boga nije ništa nemoguće (Vjerujem u Božje kraljevstvo).

Ponavljanje.

ISUS JE ZA NAS UMRO I USKRSNUO - NAJVEĆI ČIN LJUBAVI

Sam se predao za nas (Divim se Isusovoj ljubavi).

"Žalosna je duša moja do smrti" (Neću očajavati u nevoljama).

"Ubrojen bi među razbojnike" (I u nevoljama ću se pouzdavati u Isusa).

"Ženo, evo ti sina" (Pouzdanje u Mariju).

"Svršeno je..." (Tako ću živjeti da mogu i ja reći ovu riječ).

Pobijedio je smrt (Znam da smrću nije sve završeno).

Isus je živ (Vjerujem u život vječni i uskrsnuće).

Isus je Prorok i u vjeri Islama - ekumenska tema.

ISUS I DANAS MEĐU NAMA DJELUJE SNAGOM SVOJEGA DUHA

Nebeski Otac je proslavio Isusa (Znam da ću Isusa vidjeti).

Poslušni Duhu (Ne zanimaju me samo materijalna, nego i duhovna dobra).

Isusov drugi dolazak (Nastojat ću biti Isusu s desne strane).

Kristovi svjedoci u svijetu (Papa, biskupi i svećenici su predstavnici).

Kristovi vjernici u svijetu (Bit ću vjeran Isusu).

Crkva i Crkve, jedinstvo u različitosti.

Ponavljanje.

Zaključivanje ocjena.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Vjerska pouka je zajedničko djelo katehete (vjeroučitelja) i katehizanata (vjeroučenika). Polazište je konkretna stvarnost - ovaj puta zapisana u svetim knjigama - Bibliji. Iz doživljenih iskustava sa čitanja Biblije prelazi se na istine, iz kojih se potom vraća na svakodnevnu njihovu primjenu. Ovakav način spoznaje ima vlastiti red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), sređivanje (sistematizacija), ponavljanje, primjena i provjeravanje. To je makro struktura ovakvog načina spoznaje. Međutim, i ovi dijelovi imaju svoju mikro strukturu. Tako na primjer: način spoznaje posjeduje slijedeće stupnjeve: postavljanje cilja, motiviranje, obrada novih nastavnih sadržaja, učenje, induktivni i deduktivni zaključci, izravni i neizravni dokazi, formuliranje zapamćenih činjenica... Ili, sadržaj primjene ima ove dijelove: problem, postavljanje cilja, biblijski lik iz ovoga ciklusa, zadaća, upoznavanje prilika i uvježbavanje. Kod spoznavanja treba imati pred očima fizionomiju grupe i pojedinaca, no u okviru sata pod kojim se obrađuju novi nastavni sadržaji vrši se primjena, ponavljanje i vrednovanje obrađenoga gradiva.

OPĆE NAPOMENE

Imajući na umu gore istaknuto, pojedini sat vjeronauka bi trebao izgledati ovako: kratko ponavljanje sadržaja prethodnog sata, i posebno osvjetljavanje onoga što će poslužiti kao temelj za aktualni sat. Nakon postavljanja cilja (što? i kako?), prelazi se na obradu novih nastavnih sadržaja (npr. kod petog razreda, svaka tematska cjelina), gdje se zapravo objašnjava učeniku da nam Bog govori ne samo u pouci nego i u primjerima života. To je osobito za mlade nadahnuće i želja za nasljedovanjem. Zaključci se mogu istaći na ploči. Nakon ovoga se već poznati sadržaji produbljuju, uče, tj. razgovara se o pomirenju (što?, kako? i zašto?). Ovako usvojeno gradivo, u skladu sa odgojnim ciljem, mora naći svoju primjenu u životu učenika. Razgovara se zašto i kako treba zahvaliti Bogu za roditelje, braću i prijatelje. Ovakva spoznaja i dječje iskustvo se oslanjaju na njegov doživljaj i na ponovljeni tekst Svetog Pisma.

Prozivku i domaću zadaću obavimo u prikladno vrijeme.

EVANGELIČKO-LUTERANSKI VJERONAUK SLOVAČKE EVANGELIČKE CRKVE A.V.

(1 čas nedeljno, 36 časova godišnje)

- Razumevanje i razvijanje pojmova i ovladavanje sistemom znanja vezanih za veru u Boga;

- Usvajanje složenih znanja o Bogu na osnovu temeljnijeg proučavanja Biblije;

- Razvijanje svesti o tome da postoje vrednosti koje su dostupne isključivo na osnovu vere;

- Rast u spoznaji Boga koja se odnosi ne samo na Božje osobine, već naročito na spoznaju živog Boga.

POLAZNE TAČKE VERSKE NASTAVE U ŠESTOM RAZREDU

Cilj verske nastave je da učenici steknu osnovne pojmove o značaju Biblije, da usvoje Bibliju kao Božju reč, koja ih vodi prema veri u Boga.

Upoznavajući Bibliju kao Knjigu svih knjiga učenici saznaju da:

kroz Bibliju upoznajemo našu budućnost, jer cilj našeg putovanja kroz život jeste večni život;

Biblija daje logične odgovore - svet i naše postojanje su delo Tvorca;

Biblija otkriva tajnu dobra i zla - zlo je primamljivo i lako mu se predajemo;

Biblija menja naše živote - od okova zla nas je izbavio Isus naš Izbavitelj;

Biblija je jedinstvena - sadrži jedinstvenu poruku;

Biblija daje smisao životu - uči nas da je smisao života ljubav koja služi drugima;

Biblija je udžbenik života - daje nam uzor pravog čoveka;

Biblija je neuništiva i širi se po celoj zemlji, jer, mada proganjana, ostaje najviše čitana knjiga na svetu.

Stečena svest i spoznaja Gospoda Boga pomaže da se lična vera i poverenje u Boga uvećava.

SADRŽAJI PROGRAMA

Gradivo verske nastave Slovačke evangeličke a. v. crkve za šesti razred osnovne škole sastoji se od osnovne teme BIBLIJA I NJENA VEST, odnosno od osam podtema:

1. Biblija - kako je postala (Prevodi Biblije i njeno širenje, Značaj Biblije, Kako koristiti Bibliju i pomoćna literatura za njeno korišćenje);

2. Starozavetno svedočenje o Bogu, svetu i čoveku (Greh poziva Božji sud i Božju kaznu, Noje i njegovo potomstvo, Avram - veliki praotac, Isak, Jakov, Josif, Izrailjevci u Egiptu - oslobođenje i putovanje);

3. Sudije, carevi (Knjiga Isusa Navina, Knjiga o sudijama, Knjiga o Ruti, Dve knjige Samuilove, Dve knjige o carevima, Dve knjige dnevnika, Knjiga Jezdrina, Knjiga Nemijina, Knjiga o Jestiri);

4. Proroci (Knjige proroka - priprema Novog veka, Neka predskazanja o Isusovom dolasku u knjigama proroka);

5. Približilo se carstvo Božje, nebesko (Tako je Bog voleo svet da je svog Sina dao...);

6. Silazak Svetoga duha - život prvih hrišćana;

7. Crkva, koja se uči (Psalmi, Priče Solomunove, Knjiga propovednikova, Poslanice apostola);

8. Crkva, koja čeka (Otkrivenje Jovanovo).

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Za realizaciju programa polazište je uvek prethodno znanje koje su učenici stekli u prethodnim razredima. Sadržaji ne treba da budu sami sebi cilj, već treba da vode ka razvoju očekivanih znanja, stavova i vrednosti kod učenika. Pored navedenih osnovnih sadržaja, veroučitelj pravi adekvatan izbor drugih sadržaja i uvodi ih u nastavu.

U izvođenju verske nastave potrebno je koristiti razne metode i osmišljeno ih birati, a pre svega one koje omogućavaju učenicima da budu aktivni i da uspešno međusobno sarađuju. Učitelju verske nastave su na raspolaganju mnoge i raznovrsne nastavne metode:

- osnovna i najstarija metoda nastave je pričanje; pričanjem treba dotaći osećanja učenika; pričanje, naročito biblijskog teksta, mora da bude jasno, sažeto, mora se paziti da se u tekst Biblije ne unesu informacije kojih tamo nema;

- razni oblici interaktivnih (kooperativnih) metoda - učenje u grupi, u parovima;

- razne forme učenja putem rešavanja problema, traganje za odgovorima na pitanja koja postavljaju sami učenici;

- iskustveno učenje kroz razgovore i grupne diskusije učenika o realnim svakodnevnim iskustvima, problemima.

Pri izboru metoda nastave i kroz aktivnosti učenika neophodno je uvažiti princip raznovrsnosti i razvojnosti.

Ono što je najvažnije i što je osnovni cilj verske nastave jeste, da učenici stečenu svest o spoznaji živog Boga tvorca, Izbavitelja i Prosvetitelja, prenesu u lični život kao hrišćansko ponašanje koje je spoljni izraz duhovnog života vernika u odnosu prema Bogu i ljudima.

Za realizaciju programa verske nastave slovačke evangeličke a. v. crkve treba koristiti:

Bibliju - Stari i Novi Zavet (bilo bi dobro da svaki učenik ima svoj primerak Biblije).