П р а в н о и с т о р и ч е с к и ф а к у л т е т катедра «социология»

Република България

Еволюцията към новия демократичен закон беше трудна и мъчителна, както в повечето пост-комунистически страни.( Petkov, 2003.) По сведения на Дирекция по вероизповеданията към 29.12.2002г. регистрираните вероизповедания са 31. Независимо от проблемите с някои нови религиозни движения, 15 нови деноминации са били регистрирани към Софийския съд и са постъпили 8 нови апликации за регистрация.(ДВ бр 120)АН Директорът на Дирекцията по вероизповеданията към Министерския съвет д-р И. Желев счита, че законът работи добре и че религиозните общности като цяло са доволни от приложението му ¹²

Независимо от своите по-добри страни в сравнение със закона от 1949 г. и съобразяването с основните европейски стандарти в тази сфера, новият Закон за вероизповеданията беше посрещнат доста критично от някои правозащитни организации, от представители на Нови религиозни движения, от най-голямата опозиционна партия Съюз на демократичните сили. В резултат на това Европейската комисия възстанови временно мониторинга върху религиозните права в България, а на две свои заседания сезираният от група депутати Конституционен съд обсъжда /не/конституционния характер на Закона за вероизповеданията, като на своето заседание от 15 юли 2003 г. отхвърли искането на групата депутати и потвърди конституционността му.

Причината за тези критики и несъгласия са чл. 7, 8 и 10 от Закона. Според чл. 7/1/ ”Свободата на вероизповедание не може да бъде насочена срещу националната сигурност, обществения ред, народното здраве и морала или срещу правата и свободите на други лица”. А според чл. 8/1/ “Правото на вероизповедание може да бъде ограничено, ако са нарушени изискванията на чл.7 чрез: 1/ спиране на разпространението на дадено печатно произведение; 2/ спиране на издателската дейност; 3/ ограничаване на публичните изяви; 4/ отмяна на регистрацията на учебно, здравно или социално заведение; 5/ преустановяване на дейността на юридическото лице за срок до 6 месеца; 6/ отмяна на регистрацията на юридическото лице на вероизповеданието.”

Критиците на закона посочват, че категориите “национална сигурност”, “обществен ред”, “морал” са твърде неопределени и предполагат субективно тълкуване, т. е. дават възможност за свободното им приложение и за злоупотреба по отношение на едно или друго вероизповедание. Главната критика на Съюза на демократичните сили и на партията на българските турци Движение за права и свободи беше свързана с чл. 10 от закона: “/1/ Традиционно вероизповедание в Република България е източното православие. То има историческа роля за българската държава и актуално значение за държавния й живот. Негов изразител и представител е самоуправляващата се Българска православна църква, която под името Патриаршия е правоприемник на Българската Екзархия и е член на Едната, Свята, Съборна и Апостолска църква. Тя се ръководи от Светия Синод и се представлява от Българския Патриарх, който е и Митрополит Софийски; /2/ Българската православна църква е юридическо лице. Устройството и управлението й се определят в нейния устав.” Специалистите по проблема, впрочем, приемат, че статусът “традиционна църква” е съвместим с европейските законови стандарти и практика.( Ferrari, 2002 )

(Основание за критиката беше тълкуванието на този член като даващ със самия закон юридически статут на БПЦ и на единия от алтернативните синоди – този на патриарх Максим. По този начин беше критикувана намесата на държавата и политиката в продължилата повече от десет години вътрешна схизма в Българската православна църква и кризата на легитимността й.

И така - един по-добър, по-демократичен закон, който все още има възможност и необходимост от по-плътно приближаване до европейските демократични стандарти.

Схизмата

От 1992 г. Българската православна църква изпадна в мъчителна и дълготрайна схизма. Светия синод на БПЦ бе обвинен в колаборационизъм с комунистическия режим от дошлата на власт след демократичните промени от 1989 г. партия СДС. Трима митрополити от бившото обкръжение на партриарх Максим обявиха “нов”, “истински” синод, който получи и юридически статус по време на управлението на СДС. Сложните и противоречиви процеси около този втори синод говорят за намеса на държавата в религиозните дела на БПЦ, за недостатъчен респект към църковния канон. След падането от власт на СДС през 1993 г. и идването на власт на БСП – бившата комунистическа партия, подкрепата се прехвърля към синода на патриарх Максим. Нито една канонична православна църква не приема новия синод, но той се подкрепя от дошлата отново на власт през 1997 г. партия на СДС. През 1996 г. схизматичен църковен събор избира Пимен за патриарх.

Анализаторите приемат, че схизмата има политически, икономически и религиозни причини. (Brоun, 2000) Политическите са свързани с партийните интереси на редуващите се управляващи партии, които подкрепят ту едната, ту другата страна в разкола. Икономическите са свързани с борбата за собственост върху имотите на Българската православна църква. Неслучайно през юли 2004 г. с намеса на съда и полицията бяха иззети 250 църковни имоти и окупиралите ги свещеници от алтернативния синод бяха насилствено изгонени от тях. Участието на държавни институции и по-специално на полицията в разрешаването на конфликта бе силно критикувано от българските граждани и медиите¹³. Критиката на Закона за вероизповеданията беше възобновена напоследък по горните въпроси¹⁴ Крайният резултат на схизмата, която беше прекъсната от управляващата партия НДСВ първоначално чрез Закона за вероизповеданията от 2002 г., а след това с намесата на съда и полицията през 2004 г., беше загубата на авторитет и доверие в Българската православна църква. Така политическият елит не спечели партньор за своята трудна кауза, а по-скоро ликвидира един потенциален съперник.

Все още доминантните религиозни субекти в тези страни – православните църкви са в двойствено положение по отношение на държавно-политическата сфера: а / като институционални елементи на все още нестабилния държавен идентитет /особено в Македония, Сърбия, Черна гора/ - факт, който кара държавата да ги подкрепя и преферира в някои отношения, и б/ като възможен институционален съперник на политическия елит във влиянието и управлението на масовите искания и настроения – факт, който мотивира този елит да търси форми за ограничаване на това потенциално влияние - финансова зависимост на църквите, вътрешното им разделение

Всички тези процеси свидетелстват за трудния и изпълнен с колизии, но развиващ се процес на демократизация на религиозната сфера в изследваните страни, в която се проявява и рефлектира цялостния сложен процес на тяхната социално-политическа и икономическа демократизация. Примерът и влиянието на европейските правни стандарти, инструменти и практики като фундаментална рамка от ценности и мотивации е важен елемент от тази трудна и необходима

еволюция.


БЕЛЕЖКИ

1.виж по-подробно:Bogomilova, N. (2004) Reflections on the Contemporary Religious “Revival”, in: Religion in Eastern Europe, vol.XXIV, №4

3. виж.Ljudska prava i odgovornost. Serbija 2003. Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2004, c.63

4 Предлог закона о верскоj слободи, в: Православлье , N847, 1 юли, 2002, Белград

5. Basic,G. Pravni polozaj crkava i verskih zajednica u Srbiji / статията е част от проект на тема “Drustveno razvojne mogucnosti Srbije u evropskim i svetskim procesima” /N 1926/ по договор с MNTR Vlade Republike Srbije

6. Интервю, 16 май, 2005 г., Нови сад, Сърбия

7. 2000 Annual report on International Religious Freedom in the Former Yugoslav Republic of Macedonia, released by the Bureau of Democracy, Human Rights and Labor of the US Department of State, in: http://faq.macedonia.org/religion

8. http://www.kovz.gov.mk/zakonski

9. http://www.kovz.gov.mk/religrup

10. 35 www.parliament.bg

11. Държавен вестник, бр. 120, 29.12.2002

12. Интервю, 15 юли, 2004

13. http://www.focus-news.net / 22 юли, 2004/; http://www.standartnews.com / 22 юли, 2004/

14. Тези въпроси бяха дискутирани на конференцията “Актуални проблеми на религиозните общности в

България”, организирана от Българската правна асоциация и проведена на 13 юли 2004 г. в София.

Богомилова, Н. (2005). Религия, право и политика на Балканите в края на XX и началото на XXI век, изд. Изток-Запад, София

Боjuh, M. (2002) Уместо закона о верскоj слободи – закон о цркви, в: Православлье , N847, 1 юли, 2002, Белград

Бранкович, Т. (2005) Проблеми дефинисаньа верских организациjа - доклад, изнесен пред международната конференция “Религията в мултиетническото и мултиконфесионалното общество”, Нови Сад, Сърбия, 16 май

Bogomilova, N. (2004) Reflections on the Contemporary Religious “Revival”, in: Religion in Eastern Europe, vol.XXIV, №4

Borowik, I.(2002) Between Orthodoxy and Eclecticism: On the Religious Transformations of Russia, Belarus and Ukraina.. – Social Compass, vol.49, N4, 2002, pp.499-500; Zrinscak, S. Roles, attentes et conflits: la religion et les Eglises dans les societes en transition, p.511, Ibid.

Borowik, I. Religion and Politics in Central and Eastern Europe. Paradoxes of Transformations. – Church-State Relations…, р.17

Brоun, J.(2000) The Schism in the Bulgarian Orthodox Church, Part 2: Under the Socialist Government, 1993 – 97, in: Religion, State, Society, vol.28, N3,

Djurovic, В (2004). Canonic Disputes or Clerical-political Proselytism: Relations between Serbian, Macedonian and Montenegrin Orthodox Churches in: Evangelization, Conversion, Prozelytism, ed. by D.Todorovic, YUNIR, Nis, p.58

W.Cole Durham, Jr., Natalie J. Peterson and Elizabeth A. Sewell(2004) Introduction: A Comparative Analysis of Religious Associations Laws in Post-Communist Europe, in: Laws on Religion and the State in Post-communist Europe, eds. W.Cole Durham, Jr., Silvio Ferrari Peeters, 2004; Ferrari, S. Conclusion. Church and State in Post-Communist Europe, in: Law and Religion in Post-Communist Europe, eds. S.Ferrari, W.Cole Durham, Jr; a.ed. E.A. Sewell; Peeters, Leuven, Paris, Dudley, M.A

Enyedi, Z. (2003) The Contested Politics of Positive Neutrality in Hungary In: John Madeley and Zsolt Enyedi (eds.) Church and State in Contemporary Europe. The Chimera of Neutrality. London: Frank Cass

Horvat,V.(2004) Church in Democratic Transition between the State and the Civil Society, in: Religion in Eastern Europe, XXIV, April

Ilic, А.(2005) Church and State Relations in Present-Day Serbia, In: Religion in Eastern Europe, vol.25, February 2005, p.18

Mojzes, P.(2002). From Crisis to Post-crisis in Macedonia, in: Religion in Eastern Europe, vol.XXII, N4, August

Nikolovski-Katin, S.(1999) Small Religious Communities and Groups in the Republic of Macedonia, in: Facta Universitatis, vol.2, N6,University of Nis, pp .92-93

Petkov,.P.(2003) The Law on Religion in Bulgaria in the Light of European Integration, In: Orthodox Christianity and Contemporary Europe, Eds. J.Sutton, Wil van den Bercken, PEETERS, Leuven, Paris, Dudley, 2003, pp. 486-489

Tomka, M. (2002)Tendances de la religiosite et de l’orientation vers les Eglises en Europe de l’Est,– Social Compass, vol.49, N4, pp.540, 544-545, 547

Tomka, M.(1999) Religion, Church, State and Civil Society in East-Central Europe. - Church-State Relations in Central and Eastern Europe. Krakow, р. 45

Ferrari, S (2002). Remarks on the papers presented at the Strasburg meeting /November 17-18, 2000/, in: The Status of Religion Confessions of the States Applying for Membership to the European Union, Ed. F.Messner /Proceedings of the Meeting/, Milano, p.29

12

RELIGIJATA VO MULTIKULTURNOTO OP[TESTVO

Makedonci 1 297 981 (64,18%)

Albanci 509 083 (25,17%)

Turci 77 959 (3,5%)

Romi 53 879 (2,66%)

Vlasi 19 695 (0,48%)

Srbi 35 939 (1,78%)

Bo{waci 17 018 (0,89%)

Ostanati 20 993 (1,04%)

(Rezultatite se od popisot vo 2003 godina)

Izvor: Statisti~ki godi{nik na R.M. - 2004 godina
Total religiozni 2 022 547

Pravoslavni 1 310 184 (64,78%)

Muslimani 674 013 (33,32%)

Katolici 7 008 (0,35%)

Protestanti 520 (0,03%)

Ostanati 30 820 (1,52%)

(Rezultatite se od popisot od 2003 godina)

Izvor: Statisti~ki godi{nik na R.M. - 2004

No ako go zememe predvid kvalitativniot pristap koj za osnoven kriterium go ima celokupnoto op{testveno vlijanie na odredenata etni~ka grupa toga{ mo`eme da konstatirame deka R. Makedonija e dr`ava koja po site svoi etni~ki karakteristiki spa|a vo redot na multietni~kite dr`avi. Ovaa konstatacija se potpira na principot na op{testvenata mo} i ugled na pripadnicite na razli~nite etni~ki grupi.. Vrz osnova na ovoj princip R. Makedonija e multietni~ka dr`ava vo koja `iveat golem broj na razli~ni etni~ki grupi (Makedonci, Albanci, Turci, Romi, Vlasi, Bo{waci, Makedonci-muslimani, Srbi, Hrvati itn.) Zastapnicite na ovaa teza poa|aat od konstatacijata deka vlijanieto na politi~kite partii od malcinskite etni~ki grupi (osobeno albanskite) e osobeno visoko. Od osamostojuvaweto na R. Makedonija pa se do denes niedna makedonska politi~ka partija nitu koalicija ne uspeala da formira vlada bez u~estvo na albanskite politi~ki partii vo vladinata koalicija. Osven toa, prakti~no ne mo`e da se izbere makedonski pretsedatel bez glasovite na pripadnicite na drugite, ne makedonski etni~ki grupi (osobeno albanskite). Meutoa, bilo koja od ovie dve sprotivstaveni tezi da gi prifatime kako to~ni mo`e da se konstatira deka R. Makedonija se soo~uva so problemi od etni~ka priroda. Eden od osnovnite uslovi koi {to gi postavuva me|unarodnata zaednica dokolku R. Makedonija saka da vleze vo EU I NATO e tokmu re{avaweto na problemot na me|uetni~kata tolerancija.

Sledstveno na toa mo`eme da ja konstruirame religiskata karta na R. Makedonija. Najbrojna konfesija se sekako pravoslavnite hristijani koi zavzemaat okolu 60% od vkupniot broj na vernici vo dr`avata. Potoa sledat pripadnicite na islamskata veroispoved so okolu 30% vernici. Ostanatite 10 % pripa|aat na vernicite na katoli~kata i protestantskata religiska proviniencija. Katoli~kata crkva vo Makedonija nema golem broj na vernici, me|utoa, mnogu e vlijatelna vo religiskite, politi~kite i socijalnite strukturi na op{testvoto. [to se odnesuva do protestantite najbrojni se malite verski zaednici kako {to e Evangelskata crkva vo R. Makedonija, Jehovini svedoci, Evangelisti~ko-metodisti~kata crkva, Adventisti~kata crkva itn. Me|utoa, koga zboruvame za religiskata tolerancija vo Makedonija toga{ voglavno mislime na tolerancijata pome|u pravoslavnoto hristijanstvo i pripadnicite na islamot. Toa e prosto taka zatoa {to nemo`eme da zboruvame za tolerancija na Makedonskata Pravoslavna Crkva i Katoli~kata crkva vo R. Makedonija, zatoa {to tie se vo odnosi na hristijanska qubov. Pred se pod vlijanie na Vatikan ovie dve religiski organizacii imaat mnogu dobra sorabotka i mnogu bliski stavovi re~isi po site zna~ajni religiski i op{testveno-politi~ki pra{awa. Osven toa Katoli~kata crkva nikoga{ ne ja doveduvala vo pra{awe samostojnosta na MPC i nejziniot etni~ki identitet. [to se odnesuva do protestantskite zaednici, tie imaat minoren karakter i po brojot na vernicite (pomalku od 5%) i po silinata na nivnoto vlijanie na religiskiot `ivot vo dr`avata. ^lenovite na protestantskite zaednici doa|aat od deplasiranite socijalni i etni~ki strukturi i kako posledica na toa tie nemaat zna~ajno vlijanie na op{testvenata struktura (Zbornik, Novi Sad, 2005)

Sega vo kontekst na temata malku }e progovorime za odnosot na religijata i nacijata. Na po~etokot treba da se istakne nesporniot fakt deka i religijata i nacijata se dva mo}ni faktori na pripa|awe i poistovetuvawe. Toa se silni mehanizmi preku koi li~nosta go bara sopstveniot identitet. ^uvstvoto za identitet e mnogu zna~ajno i za pripadnicite na makedonskiot i za pripadnicite na albanskiot etniku

m vo R. makedonija. Me|utoa ovie dva oblika na identitet ne mo`at vo isto vreme da bidat so ist itenzitet. Za da se zasili nacionalnoto ~uvstvo treba da oslabne religiskoto i obratno. Vo odredeni vremenski periodi preovladuva religiskoto a vo drugi pak nacionalnoto ~uvstvo, bilo kaj pripadnicte na makedonskata bilo kaj pripadnicte na albanskata etni~ka zaednica vo R. Makedonija.

Solovjev so pravo istaknuva deka religijata e klasi~no sveto dodeka nacijata e moderno sveto. Kaj onoj {to go preferira religiskoto ~uvstvo ideja vodilka vo `ivotot mu e: “Qubi gi site drugi narodi kako {to go qubi{ svojot sopstven narod”. Dodeka onoj koj {to go preferira nacionalnoto ~uvstvo se vodi od mislata: “ Qubi go pred se i nad se svojot sopstven narod”. Se soglasuvam so konstatacijata deka gra|anite vo R. Makedonija se pove}e svrteni kon svoeto istorisko minato otkolku kon idninata. Me|utoa edna nacija ne `ivee samo od se}avawata za svoeto minato, tuku vo dobra merka `ivee i od aproksimacijata na svojata idnina. Odreduvaweto na sopstvenata idnina vo golema mera ja sobira voljata na ~lenovite na etni~kata zaednica i gi vturnuva vo podlaboko edinstvo. Svesta za zaedni~ko minato obi~no se nadopolnuva so `elbata za zaedni~ka idnina. Minatoto ne mo`e da se menuva, no mo`e da se zapoznae. Idninata ne mo`e vo celost da se zapoznae, no mo`e da se menuva. (Zbornik, Zagreb, 1984)

Ako vospostavime direktna korelacija me|u religijata i nacijata toga{ mo`eme da ja izvedeme konstatcijata: edna vera-pove}e nacii; edna nacija-pove}e veri. Toa zna~i deka vo minatoto edno religisko veruvawe gi obedinuvalo ~lenovite na pove}e nacii. Toa va`i i za hristijanstvoto i za islamot. Pravoslavnoto hristijanstvo gi obedinuvalo pripadnicite na Ruskata, Srpskata, Bugarskata, Gr~kata ili pak Makedonskata nacija. Islamot pak gi obedinuval ~lenovite na albanskiot, bosanskiot, turskiot itn etnikum. Vo ponovo vreme poaktuelna e sostojbata vo koja makedonskata nacija vo sebe gi obedinuva pravoslavnite Makedonci i muslimanite Makedonci. Od druga strana pak kaj Albancite imame pripadnici na islamska, pravoslavna i katoli~ka veroispoved.

Vo ponovo vreme na pra{aweto: Koj si ti? Nikoj pove}e ne odgovara: Jas sum pravoslaven, musliman, katolik ili protestant. Sega odgovarot na ovaa pra{awe e: Jas sum Makedonec, Albanec, Tur~in, Srbin ili Hrvat. U{te pove}e, site so gordost ja istaknuvaat svojata etni~ka pripadnost. Toa zna~i deka sostojbata vo poslednite dva veka se menuva od koren. Potrebata za pripa|awe i poistovetuvawe so nacijata e posilno od religiskata identifikacija i participacija. ([u{nji}, 1998)

Najgolemiot broj od sociolo{kite istra`uvawa vo ovaa sfera poka`uvaat eden interesen podatok. Toa e deka veruvale ili ne, religijata i nacijata nemaat logi~ka vrska. Vo prilog na toa stoi i faktot deka verata e nadnacionalna i univerzalna kategorija. Me|utoa sepak i pokraj ovie nesporni fakti, ovie dve op{estveni pojavi se vo neraskinliva psiholo{ka povrzanost i taen sojuz! Edinstveno vo vreme na etni~ki konflikti se zasiluva i verskata netrpelivost. Samo toga{ se slu~uva edno nesvatlivo poistovetuvawe na verata so nacijata. Vo ostanatite “mirni” vremiwa toa ne e slu~aj.

Najdobra po~va za vospostavuvawe na verskata i etni~kata tolerancija e gra|anskoto op{testvo. Toa e nadnacionalno op{testvo vo koe {to osnovno merilo e dr`avjanstvoto. Vo vakov vid na op{testvo se voop{tuvaat op{to~ove~kite vrednosti. Voop{tuvaweto na vrednostite i normite odi se do oformuvawe na univerzalni ~ovekovi prava i vrednosti. So toa pa|aat nasledenite etni~ki prava i so niv povrzanite i nad`iveani obi~ajni, moralni i pravni normi. Univerzalnite vrednosti i normi, prosledeni so ~ovekovite prava i slobodi, se po{iroki od vrednostite na posebnata etni~ka zaednica. Vo sekoj slu~aj sistemot na vrednosti i normi, treba i mora da se podigne na univerzalno ramni{te. Kako {to postoi odvoenost na dr`avata od crkvata, mo`no e da se odvoi dr`avjanstvoto od nacionalnoto obele`je. (Matevski, 2003)

Po prvi~nata euforija so dobivaweto na nezavisnosta i prvite godini od razvojot na demokratijata, mnogu brzo mladata makedonska dr`ava vleze vo ekonomski, politi~ki i etni~ki krizi. Toa be{e prosledeno so grabe` na op{testveniot kapiotal i straotni socijalni krizi vo takanare~eniot "tranzicionen period" koj trae do den dene{en! Kako i politi~ki krizi predizvikani od prekumerniot napliv na nacionalni ~uvstva i pojavata na etnocentrizam kaj oddelni etni~ki grupi vo R. Makedonija. Kako posledica na toa se slu~i i konfliktot vo 2001 godina. Gorespomnenatite krizi predizvikuvaat nesigurnost kaj makedonskite gra|ani prosledeno so ~uvstvata na strav i neizvesnost. Krizata koja go zafa}a temelot na op{testvoto i celokupnata op{testvena piramida ne mo`e da go po{tedi duhovniot mir na poedinecot koj baraj}i izlez od krizata mnogu ~esto i se vra}a na sopstvenata religija i nejzinite podzaboraveni vrednosti.

Zaradi vzaemnosta, suptilnata i fleksibilnata vrska koja postoi pome|u op{estvoto i religijata promenite, a osebno onie krupnite i intenzivnite (kako {to se dinami~kite socijalni previrawa), vlijaat silno na prirodata i posledicite na me|usebniot odnos pome|u op{testvoto i religijata vo R. Makedonija. Zatoa e mnogu va`no da se utvrdi kako krupnite op{testveni promeni vo Makedonija kako postsocijalisti~ka zemja vlijaea na religijata, religioznosta i crkvata, i kakvi se konsekvencite na povratnoto vlijanie na religiskiot kompleks vrz op{testvenite promeni (kako na globalnite, taka i na mikrosocijalnite).

Sega se postavuva klu~noto pra{awe dali religiskite promeni koi stapija na op{testvenata scena kon krajot na osumdesetite i po~etokot na devedesetite godini (so raspadot na Vtora Jugoslavija i dobivaweto na nezavisnost na R. Makedonija) vodat kon scenario koe pred se uka`uva na religiska obnova i vra}awe na svetoto ili sakralnoto kako dominanten proces (za {to postojat empiriski dokazi) so idnina kon odredeni sli~ni predviduvawa koi se odnesuvaat na svetoto vo postmodernite razvieni op{testva (kako {to toa go asocira Harvi Koks vo svoeto delo: "Religijata se vra}a vo svetovniot grad").

Ako sakame da nspravime edna mala istoriska retrospektiva toga{ bi mo`ele da konstatirame deka Makedoncite mnogu rano vo svojata istorija go prifa}aat hristijanstvoto vo isto~no pravoslavnata varijanta, pri {to pravoslavieto proizleguvaj}i od vizanstiskiot primer cvrsto se vrzuva za makedonskiot narod, odr`uvaj}i go duhot na nacionalna identifikacija i samobitnost, igraj}i prakti~no najsilna kohezivno-integrativna uloga, osobeno vo vremeto na Otomanskata imperija. Kako vtoro, pravoslavieto ~esto, vo kontekst na "protestantskata teza" na Maks Veber, se doveduva vo vrska so ekonomskoto i politi~koto zaostanuvawe i nerazvienost na pravoslavnite isto~ni zemji (kakva {to e i Makedonija) vo odnos na protestantskiot (pa duri i katoli~kiot) Zapad. Kako treto, Makedonija vo ramkite na "Titova" Jugoslavija vo ponovata istorija bele`i avantura na eden socijalisti~ki proekt vo koj imalo malku mesto za javno izrazena religioznost i nejzino slobodno prakticirawe, a crkvata koja dr`avata pravno ja odvojuva od sebe, vsu{nost se pozicionira od "onaa strana" na oficijalnoto op{testvo. (Blagoevi}, 2005) Socijalisti~kata dr`ava kako prvo gi nacionalizira crkovnite imoti so {to drasti~no ja namaluva ekonomskata mo} na Makedonskata Pravoslavna Crkva, a potoa prevzema niza aktivnosti za nejzino minimizirawe i marginalizirawe. Me|utoa, mora da se istakne faktot deka "Makedonskiot slu~aj" e sosema porazli~en od ostanatite zemji na real socijalizmot ili komunizmot (Sovetskiot sojuz, Romanija, Albanija, Bugarija itn). Vo prilog na ova treba da se istaknat nekolku fakti.

Vo ramkite na prvite narodnoosloboditelni odbori za vreme na Vtorata svetska vojna svoe mesto imale i toga{nite sve{tenici. Isto taka nesporen e faktot deka tokmu vo toj, od crkvata nare~en, crn komunisti~ki period vo 1945 godina se obnovuva Ohridskata arhiepiskopija, kako makedonska samostojna crkva, i {to e mnogu pova`no vo 1967 godina se proglasuva avtokefalnosta na MPC kako nasledni~ka na obnovenata Ohridska arhiepiskopija. Isto taka vo toj period Socijalisti~ka Republika Makedonija vo ramkite na Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija ne samo {to ne gi zatvora, uni{tuva i ne gi prema~kuva yidovite na crkovnite objekti, tuku naprotiv dava zna~itelni ekonomski sredstva za nivno vozobnovuvawe i razubavuvawe (na pr. najubavite i najimpozantni crkovni lusteri MPC gi dobiva ba{ vo toa vreme). Vsu{nost toa proizleguva od faktot {to dr`avata ja percepirala crkvata kako svoevidna "kulturna ba{tina" (nasledstvo) {to bilo mnogu biten element za pretstavuvawe na dr`avata pred svetot i za za~uvuvawe na tradicionalnite vrednosti na makedonskiot narod. I kako ~etvrto vo 1991 so dobivaweto na nezavisnosta i nominalniot krah na socijalizmot, religioznosta i celokupniot religisko-crkoven kompleks dobiva na zna~ewe, vo proces koj mnogu avtori go imenuvaat kako revitalizacija na religijata, vra}awe na svetoto, dlaboka kriza na sekularizacijata (pa duri i desekularizacija), i religiska renesansa. Pred toa vo vremeto na socijalizmot karakteristi~en e procesot na sekularizacija (ateizacija) na op{testvoto {to kako posledica vo Makedonija doveduva do namaluvawe na brojot kako na deklariranite, taka i na vistinskite vernici, do erodirawe na verskata praktika, disolucija na dogmatskata sodr`ina na verata, smaluvawe na vlijanieto na crkvata i pravoslavnata religioznost vo sekojdnevniot `ivot na lu|eto. Me|utoa, vo istoto toa vreme relativno ~esto se praktikuvale odredeni tradicionalni verski rituali (kr{tevawe, proslava na pogolemite verski praznici, crkovniot pogreb na lu|eto itn.). Toa pred se uka`uva na faktot deka toga{ religioznosta bila karakteritika na odredeni marginalni op{testveni sloevi (selanstvoto i nisko kvalifikuvanoto rabotni{tvo).

Vo sekoj slu~aj vo novoformiranata dr`ava (R. Makedonija) kon sredinata na devedesetite godini be{e zapren trendot na pontamo{no opa|awe na ra{irenosta na religiskoto odnesuvawe a se pojavija i izvesni, no samo po~etni, znaci na revitalizacija na prakticirawe na religiskite rituali i ne{to pozabele`itelni znaci na revitalizacija na religiskite veruvawa. Tradicionalnata povrzanost na lu|eto za religijata i crkvata nikoga{ ne bila vo golema mera dovedena vo pra{awe, za da mo`e da se zboruva za nekakvo spektakularno vra}awe na ritualite od tradicionalna priroda, iako i kaj niv, osobeno vo gradskite sredini se zabele`uvaat znaci na revitalizacija.

Vo tie uslovi vo R. Makedonija so po~etokot na procesot na revitalizacija ne se revitalizira{e religijata "per se", tuku religijata i religioznosta kako politi~ka i nacionalisti~ka pojava vo ramkite, ne na univerzalnoto, tuku na lokalnoto i etnocentri~noto. Religijata (crkvata) zdru`ena so lokalno nacionalnoto ima svoja manifestna, no i latentna funkcija (vo onaa smisla kako {to toa go istaknuva Robert Merton). Manifestnata funkcija pretstavena e vo samata religioznost kako kognitiven i emocionalen odnos kon Bog. Skrienata funkcija e da ja garantira odbranata na kulturniot i nacionalniot identitet so razni obele`ja na protektivnost, integrativnost i homogeniziranost. Kolku pove}e se zgolemuva{e opasnosta i kolku pove}e bea zagrozeni nacionalnite i religiskite grupi vo edno pluralisti~ko nacionalno i konfesionalno op{testvo, kakvo {to e R. Makedonija, tolku pove}e jaknea procesite na etnoreligiskata mobilizacija kaj Makedonskata Pravoslavna Crkva, Islamskata Verska Zaednica i drugite religiski organizacii vo R. Makedonija.

Vo naredniot del od tekstot }e progovorime za fenomenot na religiskata drugot vo R. Makedonija po dobivaweto na nejzinoto dr`avno osamostojuvawe.

Fenomenot na religiskata drugost, odnosno na alteritetot na makedonskoto sovremeno op{testvo mu se nametnuva kako eden od najprioritetnite. Duri i da saka (a ne saka!) R. Makedonija ne mo`e da go zapostavuva, a u{te pomalku da go ignorira ovoj fenomen: kolku pove}e se namaluvaat koordinatite na globalnoto selo vo koe {to `iveeme tolku pove}e sme upateni kon onie so koi `iveeme, kon drugite, nezavisno od nivnata vera. Kolku i da sme me|usebno rzli~ni, {to e nesomneno, no i nesomneno dobro, sosema e izvesno deka sme celosno upateni edni kon drugi, deka na{iot religiski identitet so ni{to ne gi zagrozuva tuku samo gi zbogatuva religiskite identiteti na onie koi {to `iveat so nas. No i obratno, se razbira. Site uspe{no funkcionirame samo/edinstveno dokolku toa go pravime zaedno. Ostanatoto se predrasudi, koi koga ne umeeme da gi nadmineme ili koga nepotrebno gi potencirame, neizbe`no provociraat nespogodbi i konflikti.

Religiskata drugost e globalen, planetaren i nesomneno ~uvstvitelen fenomen-toa go znaeme i ~uvstvuvame na sekoj ~ekor vo R. Makedonija. Ovoj referat izbran da go tematizira vakviot, odnosno vaka razbran fenomenot na religiski drugiot tokmu vo naj~uvstvitelnite sferi od vzaemnosta na sovremenoto `iveewe: vo obrazovanieto, politikata i masovnite mediumi.

Teoretiziran niz "golemiot svet" vo tekot na bezmalku siot dvaeseti vek kako "konstitutivna kategorija" - odnosno kako problem na interakcija pome|u dve lica/li~nosti (kako {to toa go istaknuva Lanan), pome|u dva iskaza/teksta (kako {to toa go podrazbira Bahtin) ili kako problem na vremenska/prostorna komunikacija pome|u dve ili pove}e kulturi kako {to toa so pravo go potencira eden od najgolemite sovremeni antropolozi i sociolozi Klod Levi Stros, vo na{iot zatvoren balkanski kontekst problemot na alteritetot, se u{te mnogu pove}e se praktikuva, otkolku {to se rasprva. Toa praktikuvawe, za `al, naj~esto e nespogodbeno, da ne re~am konfliktno.

Vo tekstot se obiduvame da go elaborirame problemot na zatvorenosta na malite kulturi ("organski kulturi"), koga zboruvame za Makedonija vo pra{awe se kulturi koi {to postojano se sudiraat (soo~uvaat so nedorazbirawa, i niv gi re{avaat preku "euforija na zatvorenost", delejki gi "subjektite" (kako {to bi rekol Lanan) na "na{i" i na "nivni" (pri {to, neli, odnapred se znae kakvi se koi!). Takvata kultura, so bezmalku religiska predanost i se predava na sopstvenata hermeti~nost, `iveejki ja pustata iluzija deka se {to ne e "edinstveno" (vo smisla "na{e") stanuva neprirodno.

Na{eto istra`uvawe na fakti~kiot status na site vidovi Drugost/Alteritet zastapeni vo obrzovanieto (osobeno visokoto), politikata i masmediumite vo R. Makedonija, nudi argumenti koi {to doka`uvaat deka nedoverbata, zatvorenosta i izolacionizmot, ne samo {to ne mu se prirodni na dene{noto sovremeno makedonsko op{testvo tuku se i sosema neostvarlivi kako egzistencijalni kategorii kako vo {irokata sfera na sekojdnevniot `ivot taka i vo sferata na obrazovanieto, politikata i sredstvata za masovna komunikacija.

@iveeme vo vreme koga vo zemjite na Centralna i Isto~na Evropa se prifa}aat principite na demokratijata po takanare~eniot model na zdru`eno `iveewe na razli~ni zaednici so razli~na kultura i religija. Vo R. Makedonija postojat pove}e religiski zaednici koi poka`uvaat naglasen interes za za~uvuvawe i neguvawe na svoeto kulturno i istorisko nasledstvo. Toa {to zagri`uva e deka osnoven beleg na prou~uvaweto i afirmirawero na religiskata pripadnost e iska`ano pateti~no, izbegnuvaweto ili otporot kon ona {to e "tu|o, a ne moe" ili pak im pripa|a na "va{ite" a ne na "na{ite". Ottuka i se postavuva pra{aweto za razvivawe na svesta i razvivawe na metodologija {to }e ovozmo`i spodeluvawe na religiskoto nasledstvo. Na celata teritorija na R. Makedonija. Pripadnicite na site religiski grupi, nezavisno od nivnata brojnost, smetajki gi i Pravoslavnite vo kategorijata na Drugiot (zatoa {to prestavata za Drugiot, negovoto imenuvawe i prepoznavawe vo nekoja religiska grupa zavisi od to~kata na gledawe i od subjektot koj gleda na primer Pravoslavniot e drug za Muslimanot (pripadnikot na Islamot) katolikot ili pripadnikot na nekoja protestantska verska zaednica ili nekoe novo religisko dvi`ewe. (Zbornik, Skopje, 2002)

Se {to e sozdadeno na tloto na Makedonija niz vekovite od razni kulturi i civilizacii ne treba da se negira, tuku da se neguva, objektivno da se tretira, da se prou~uva i ~uvstvuva kako kulturn sopstvenost na site. Pra{aweto {to proizleguva od ovoj kontekst e mnogu seriozno i bara edna seriozna elaboracija.

Usovr{uvaweto na metodologijata vo priodot na problemot e eden referenten aspekt na na{iot metod. To~niot na~in na opredeluvaweto i otkrivaweto na vistinata na edno pra{awe e povredno od ona {to zna~i filozofirawe. Ako go preferirame gr~kiot filozof Aristotel, toga{ bi mo`ele da go ka`eme slednoto: so promenata na na~inot na gledaweto na stvarite se menuva i `ivotot na ~ovekot.

Nekoj bi mo`el da ni prefrli deka idejata za Religiski Drugiot e nadminata so propasta na idejata za "bratstvo i edinstvo" na narodite i narodnostite vo Titovata Jugoslavija. Deka toj model na sorabotka na razli~ni etni~ki i religiski grupi e propadnat i nadminat. Nekoj od radikalnite misliteli }e ka`e i deka mo`ebi edna od pri~inite poradi koja Tito i negoviot Sojuz na Komunisti, ja "gu{ea" religiskata pripadnost i participacija e `elbata da se spre~i sekakov vid na religiska netrpelivost i omraza vo toga{nata SFRJ. Nekoj pak }e ka`e deka sega{nata ideja za religiskata tolerancija (i etni~kata se razbira) e samo logo~ien prodol`etok na idejata za "bratstvo i edinstvo" kako vid na eden neosocijalizam. Me|utoa, kako i da e dene{nata situacijane e ni{to odobra od onaa vo vremeto na socijalizmot. Zatoa toa {to nie go "barame"ne e ni{to drugo osven paralelizam. Ako vaka razmisluvame, toa zna~i deka ne veruvame vo vrednostite-znaeweto e edna od kapitalnite civilizaciski vrednosti, veruvaweto vo znaeweto e doblest.

Svetot vo celina, i R. Makedonija kako del od nego, treba da se svati kako strukturalna celina na razli~ni religii, kulturi i sistemi, formirawe odnos i kultura kon razli~noto kako bogatstvo na svetot i na ona {to vo nego e univerzalno ~ove~ko iskustvo i zna~ewe. Toa zna~i deka prifa}aweto na stavot deka bogatstvoto na razlikite na ~ovekovoto op{testveno iskustvo e uslov za negovata vitalnost i tvore{tvo.

Ako trgneme od konstatacijata deka tolerancijata e takov model na odnesuvawe vo koe e dopu{teno va`eweto na drugo na~elo toga{ mo`eme da gi navedeme slednite tezi vo vrska so gorenavedenata tema. Tolerancijata e trpelivost, podnoslivost, dopu{teno otstapuvawe od voobi~aeniot propis. Sociolo{ki interpretirano, taa e trpelivost, posdnesuvawe na tu|ite uveruvawa, dopu{tawe na va`ewe na drugi na~ela, koi ne se sopstveni i koi sepak moraat da se uva`uvaat vo duhot na gra|anskata sloboda i na javnoto mislewe. Najkratko re~eno, tolerancijata e dopu{teno otstapuvawe od svoite sopstveni ubeduvawa. Odnosot na pravoslavnite religiski organizacii sprema ovaa pra{awe e sledniot.

Pravoslavnite crkvi, na ovoj op{testven roblem mu prio|aat dogmatski: nivnoto u~ewe e edinstveno vistinsko. Kako posledica na toa e faktot deka kaj pravoslavnata crkva postoi samo prakti~na (sekojdnevna) tolerancija. Kako i najgolem broj na pravoslavni verski organizacii, taka i MPC smeta deka nejzinata religiska vistina e edinstveno ispravna, dodeka drugite se neispravni, la`ni i davaat iskrivena slika na su{tinskoto religisko slu~uvawe vo minatoto, sega{nosta i idninata. Toa e vsu{nost vo duhot na celokupnoto pravoslavno hristijanstvo koe ne dava prostor na drugite dogmatski vistini. Me|utoa, toa ne zna~i deka ne postoi verska tolerancija. Taa e prisutna kaj MPC no voglavno vodena od prakti~ni pri~ini. Toa e takanare~enata sekojdnevna tolerancija koja postoi vo etni~ki me{anite sredini kako {to e Makedonija. [titej}i gi svoite dogmatski na~ela, taa ne vleguva vo nepomirliv odnos so ostanatite crkvi i drugite verski zaednici vo R. Makedonija. Vo su{tina taa e svrtena samo kon svoite vernici i zainteresirana edinstveno samo za niv i nema nikakva pretenzija sprema ostanatite koi ispovedaat druga vera. Ova e direktno vrzano za isklu~itelno jakiot link pome|u nacionalniot i religiskiot identitet vo R. Makedonija. Ogromen procent na etni~ki makedonci se po ra|awe pripadnici na pravoslavnata veroispoved.

Vsu{nost poradi toa MPC e prakti~no sigurna deka vo dene{nite istorisko op{testveni konstelacii ne postoi prakti~na mo`nost za preobratuvawe (konverzija) na pravoslavnite vernici vo pripadnici na islamot kako {to toa bilo slu~aj za vreme na turskata dominacija na ovie prostori. Toa e edna od najgolemite prakti~ni pri~ini {to MPC e edna od najtolerantnite crkvi vo pravoslavniot svet.

Sega malku }e progovorime za odnosot na islamskata verska zaednica sprema ovaa pra{awe. Kaj islamot prisuten e op{testveno-politi~ki duh na tolerancija. Tolerancijata i {irokogradosta kaj islamskite verski zadnici proizleguvaat ne samo od dogmatskite na~ela na islamot, tuku pred se od osnovnite na~ela na islamskata politi~ka vlast. IVZ vo Makedonija ima poseben respekt sprema politi~kata vlast vo R. Makedonija bilo da se raboti za makedonski ili albanski politi~ki subjekti (DUI, DPA) .

Sega se postavuva klu~noto pra{awe: kakva e verskata tolerancija vo R. Makedonija posle nejzinoto osamostojuvawe? Svesna deka egzistira vo multietni~ko op{testvo, MPC sekoga{ poka`uvala odreden stepen na prakti~na toelrancija. Me|utoa neosporen e faktot deka MPC e osnovana kako narodna crkva (crkva na makedonskiot narod) i kako takva do den denes ostanala vo svoite nacionalni ramki. Toa na nekoj na~in ja ograni~uva nejzinata tolerancija, no sepak ne mo`e da se ka`e deka MPC ne poka`uva manifestacija na prakti~na religiozna tolerancija. Kaj nea imalo tolerancija to~no onolku kolku {to bilo potrebno vo sklad so vremeto i prostorot vo koj taa `iveela i dejstvuvala.

[to se odnesuva do islamskata verska zaednica, nejzinata tolerancija e ograni~ena poradi golemata povrzanost so albanskite politi~ki partii, bez razlika dali participiraat vo vlasta ili ne. Zaradi nejzinata direktna povrzanost so politi~kata elita doa|a do pomali i pogolemi oscilacii vo tolerancijata sprema pravoslavnite hristijani. Zaradi toa tolerancijata kaj IVZ varira vo zavisnost od op{testveno-politi~kite priliki vo makedonskoto op{testvo.

Sega e osobeno interesno da se istakne ulogata na MPC I IVZ za vreme na konfliktot vo R. Makedonija vo 2001 godina. Neosporen e faktot deka religiskite i politi~kite krugovi nemaat hrabrost temelno da gi analiziraat pri~inite, motivite i posledicite na toj konflikt. Toa edinstveno mo`at da go napravat nau~nite krugovi. Nau~nite analizi poka`uvaat deka konfliktot od 2001 godina nema tipi~ni karakteristiki na religiski konflikt. Kako i vo mnogu drugi slu~ai i okolnosti religiskite ~uvstva bile zloupotrebuvani za politi~ki celi. Idnite analizi }e poka`at dali, kolku i na koj na~in bile zloupotrebuvani religioznite ~uvstva na gra|anite od hristijanskata i islamskata veroispoved.

Na krajot mo`eme da zaklu~ime deka verskata tolerancija vo R. Makedonija gi ima slednite karakteristiki:

• 
  Prakti~na tolerancija
  
• 
  Dozirana tolerancija
  
• 
  Deklarativna tolerancija
  
• 
  Verskata tolerancija e uslov za eventualen vlez na R. Makedonija vo strukturite na EU I NATO
  
• 
  Religiskata tolerancija e direktno vrzana za demokratizacijata na makedonskoto op{testvo. (Matevski, Novi Sad, 2005)
  

Sega da se osvrneme na pra{aweto dali nacionalnite interesi vo Republika Makedonija se posilni od ekumenskata svest. Ako sakame da odgovorime na ovaa pra{awe treba da najdeme nekakov vid na ramnote`a me|u gledi{tata deka Makedonija e cvetna gradina vo koja vladee ~uvstvoto na mirot i dobra volja na gra|anite so razli~na veroispovest i gledi{teto deka vo na{ata zemja vladee zakonot na sprotivstaveni i ponekoga{ zovrieni odnosi.

Vo svojata osnova Makedonija e zemja {to e optovarena so svoeto mionato i istorija. Toa e sudbinata na site mali zemji, koi barem vo istorijata sakaat da bidat golemi. Vo nea sudbinski se sretnuvaat i isprepletuvaat dve nebeski carstva: hristijanskoto i muslimanskoto. Isto taka toa e mesto na sudir na dve golemi kulturi i civilizacii. Pravoslavnata kultura i Vizantiskata civilizacija od edna strana i islamskata kultura i muslimanskata civilizacija od druga strana. Dali ne o~ekuva sudir na civilizaciite na ovaa malo par~e zemja ili pak idnina vo koja }e caruva multikulturalizmot, multietni~kiot so`ivot i bogatstvoto na razlikite. Koga govorime za ova, ne terba da se zaboravi faktot deka Makedonija e del od po{irokiot region (Zapaden Balkan) koj e obremenet so site pra{awa {to pogore gi spomnavme. Toa e oblast na verska, kulturna, etni~ka, op{testvena i ideolo{ka razli~nost; pa ne e ni ni{to ~udno {to nedorazbirawata, sporovite i povremenite sudiri ne se samo od verski karakter tuku i od politi~ki, etni~ki, kulturen, istoriski, ideolo{ki i psiholo{ki karakter.

I islamot i hristijanstvoto se del od Isto~nite veri koi ne se isklu~uvaat edni so drugi. I judaizmot i hristijanstvoto i islamot imaat razli~ni imiwa za eden Bog. Toa e najverojatno e napraveno za da se poka`e i doka`e nivnata razli~nost. No isto taka tie dozvoluvaat vo ist Bo`ji hram da se molat i ispovedaat vernicite od site tri navedeni religiski konfesii. Me|utoa, problemot se javuva, veruvale ili ne, koga }e se pojavat me|usebni nedorazbirawa i me|usebni sudiri vnatre vo sekoja od navedenite religiski i etni~ki zaednici. I makedonskata i albanskata, se vo su{tina zatvoreni etni~ki grupi. Vo niv se javuvaat nedorazbirawe i nevolji od ekonomski, socijalen, kulturen, i politi~ki karakter koi ne mo`at da se re{at vnatre vo zaednicata (bilo makedonskata bilo albanskata). Vo toj moment, kako po nekoe pravilo se bara de`uren vinovnik. A koj bi bil toa? Se razbira `rtvenoto jare se bara vo pripadnicite na etni~kata grupa koja e najblisku do vas. Na toj na~in mnogu uspe{no se prikrivat vistinskite pri~ini za socijalnata kriza na sopstvenata etni~ka zaednica i se odvlekuva vnimanieto na nejzinite ~llenovi od vistinskite vinovnici koi treba, ili da se proteraat ili da se kaznat. Zaradi toa, mnogu e prifatliva maksimata deka onoj {to ne mo`e da vodi ~ove~en razgovor so pripadnikot na sopstvenata vera u{te pomalku toa mo`e toa da go pravi so pripadnik na razli~na vera.

Vo ovaa smisla mnogu e aktuelna Dirkemovata sociologisti~ka teza. Ako ja parafrazirame toa bi izgledalo vaka: dokolku vo edna op{testvena zaednica postoi negativna i razorna energija koja mo`e kompletno da ja dezintegrira zaednicata, toga{ taa negativna energija se naso~uva kon sosednata op{estvena zaednica. Vo toj slu~aj “mojata” zaednca e oslobodena od raspad i vnatre{ni sudiri. Za da se spasi sopstvenoto pleme najdobro e da se napadne sosednoto pleme.

Vo ovoj kontekst bi bilo interesno da se najde odgovor na pra{aweto dali Makedonskata Pravoslavna Crkva I Islamskata Verska Zaednica so svoeto deluvawe gi smiruvaat ili u{te pove}e gi razgoruvaat etni~kite problemi i nedorazbirawa. Bidej}i se odvoeni od dr`avata sekako deka nemo`at da bidat direktni vinovnici za site etni~ki problemi vo Makedonija. Za toa e vinovna dr`avata i deluvaweto na politi~kite partii vo nea. Sepak, na ova pra{awe mo`e da se odgovori koga }e se napravi temelna analiza na site izjavi na verskite lideri okolu site slu~uvawa vo Republika Makedonija vo poslednite 10-15 godini. Toga{ bi se videlo vo koja mera nivnite govori se razli~ni od verskite u~ewa za mirot i konfliktite. Vo sekoj slu~aj ovie dve verski organizacii ne mo`at da se obvinat kako direktni vinovnici za etni~kite sudiri i problemi, bidej}i i dvete ne se nao|aat na glavniot op{testven kolosek. Tie ne vlijaat na javniot `ivot i na javnoto mnenie na na~in na koj toa go pravat dr`avata i nejzinata politi~ka elita preku sredstvata za masovna komunikacija. Koga bi se pra{uvale MPC i IVZ etni~ki konflikti vo R. Makedonija ne bi imalo. Niv gi ima zo{to verskite organizacii ne se pra{uvaat. Me|utoa tie ne se li{eni od sekoja odgovornost. Ako ne za ona {to go ka`ale, barem za ona {to ne go ka`ale a trebale da go ka`at. Se dobiva vpe~atok deka najgolemite verski organizacii vo R. Makedonija nemaat dovolno sila da zboruvaat so svojot sopstven religiozen jazik tuku, vo opredelen op{testveno-politi~ki moment zboruvaat so kolektivniot jazik na svojata sredina kade {to etnocentrizmot stanuva ideologija na novoto vreme. (Zbornik, Blagoevgrad, 2005)

Na krajot bi zavr{il so dve fascinantni misli. Ednata e Napoleon na koj ne mu bilo dosta da se skara so site lu|e {to go opkru`uvale vo cela Francija, pa moral da se skara so site narodi vo svetot. Toj rekol: Jas ni{to i nikogo ne sakam, jas sum samo edno potpolno politi~ko su{testvo. Vtorata e na Vuk Karaxi} koj vaka go opi{uva razgovorot na dve li~nosti: Li~nost A: Koj ti go izvadil okoto?; Li~nost B: mojot brat; Li~nost A: zatoa e taka dlaboko izvadeno.